COSSA, 1. Francesco del, * Ferrara 1436, † Bologna 1478, talijanski slikar. Spominje se prvi put u Ferrari 1456, gdje je 1470 dovršio freske u palači Schifanoia. Poslije djeluje u Bologni, gdje je u crkvi Madonna del Barracano restaurirao starije freske i naslikao svoju, koja prikazuje Bogorodicu s donatorima (Giovanni Bentivoglio i njegova žena). Glavno su njegovo djelo freske u ferrarskoj palači Schifanoia, gdje je u t. zv. »Sala dei Mesi« prikazao mjesec ožujak, travanj i svibanj u tri zone, jednoj iznad druge, s prikazima prizora iz života Borsa d’Este, znamenja zodijaka te antiknih bogova i triumfa. Stil ovih fresaka kazuje i njegova lijepa slika Jesen (Berlin, Kaiser-Friedrich-Museum). Ostala se njegova malobrojna djela nalaze u Bologni, Dresdenu, Londonu i Rimu. Na njegov su razvoj utjecali osim njegova učitelja C. Ture Domenico Veneziano, Castagno, Baldovinetti, a i padovanska škola Squarcionova. C. je predstavnik ferrarske quatrocentističke škole, a zajedno s Ercolom Robertijem osnivač bologneške.

LIT.: M. H. Benrath u Th.-B. ALBK, VII.; A. Venturi, Storia dell’arte Italiana, VII./3., Milan 1914; A. Warburg, Italienische Kunst und internationale Astrologie im Palazzo Schifanoia (Gesammelte Schriften, II.), Leipzig-Berlin 1932.A. Sch.

2. Luigi, * Milan 27. V. 1831, † Pavija 12. V. 1896, talijanski ekonomist, od g. 1858 profesor državnih znanosti na sveučilištu u Paviji, a kroz više godina predavao je na politehnici u Milanu. Kao dobar poznavalac stranih ekonomista (njemačkih i engleskih) stvorio je cio niz svojih učenika-ekonomista (Ferraris, Ricca-Salerno, Cusumano, Nicolini, Loria i dr.), koji su po uzoru svoga učitelja živo proučavali strane gospodarske pisce. Književni mu se radovi odlikuju naročito dobrom sistematikom, pa zato služe kao dobri udžbenici. Zbog tih vrlina knjige su Cossine doživjele brojna izdanja nesamo za života, nego i poslije njegove smrti (njem. i franc. prijevodi).

Najvažnija su njegova književna djela: Guida allo studio dell’economia politica, Milan 1876; Primi elementi di economía política, Milan 1876; Primi elementi di scienza delle finanze, Milan 1876; Saggi di economia politica, Milan 1878. Preveo je na talijanski djelo Stanleys Jevonsa The theory of political economy. — C. je napisao osim toga brojne rasprave, u kojima je nastojao naročito prikazati sustav obučavanja i bibliografije ekonomista u pojedinim zemljama: USA, Engleskoj i Njemačkoj. Još su važne rasprave o razdiobi dobara, o vrijednosti, o gospodarskoj nauci i piscima u Italiji.M. I.

3. Pietro, * Rim 20. I. 1830, † Livorno 30. VIII. 1881, talijanski dramatik. Hoće da u drami oživi prošlost, osobito u pojedinim ličnostima (Beethoven, Puschin). Došao je na glas svojim najjačim djelom Nerone (1871). Pristaša je verizma i zato u opreci s tragedijom Alfierija i njegovih imitatora; njegovu stvaranju smeta pretjerana teatralnost i nastojanje, da se ropski drži povijesne stvarnosti. Takav je i u svojim posljednjim dramama: Plauto e il suo secolo (1874), Messalina (1875), Cleopatra (1876), Giuliano l’apostata, I Borgia i dr. C. je ipak najbolji talijanski dramatik svoga doba. U književnom dijelu zagrebačkog kalendara Dragoljub za 1897 (XXXIV) urednik je Đ. Stj. Deželić objavio u stihovima svoj prijevod njegove drame Nero i usto životopis »Rimski car Nero« i zanimljivu bilješku u vezi s izvođenjem te drame u Zagrebu.

LIT.: L. Tonelli, Il teatro italiano, Milan 1924; B. Croce, La letteratura della nuova Italia, 3. izd., Bari 1929; A. Baccelli, Da Virgilio al futurismo, Milan 1931; G. Monaco, P. C., Vercelli 1931.M. D-ić.