CORYZA GANGRAENOSA (opaka kataralna groznica goveda, Rorina goveda; Bösartiges Katarrhalfieber der Rinder, njem.; Coryza gangreneux, franc.; Malignant catarrhal fever of cattle, engl.; Febre catarrale infettiva, tal.) akutna je zarazna bolest goveda i bivola. Uzročnik je virus, kojega ima u krvi i u organima bolesnih životinja. Götze je u najnovije vrijeme našao u promijenjenim dijelovima sluznica bolesnih životinja spirohetu, koja po svojim morfološkim osobinama odgovara Leptospirama, te ju je nazvao Leptospira catarrhalis. Ovce mogu bolovati od opake groznice goveda, a da ne pokazuju nikakvih znakova oboljenja, ali izlučuju uzročnika i prenose ga na goveda. Zaraza se prenosi i hranom ili pićem onečišćenim uzročnikom, a mogu ga prenositi i ljudi. S opakom groznicom identična je bolest goveda u Africi »Snotsiekte«, koju prenosi gnu. — Od opake kataralne groznice obole redovno samo pojedine životinje stada. Ako životinja preboli bolest, ne postaje imuna i može iza nekoliko nedjelja ponovno oboljeti. Inkubacija traje 1—4 nedjelje. Bolest počinje visokom groznicom, a bolesne su životinje slabe i apatične, te stoje tupo buljeći, s naslonjenom glavom na jasle, ili leže s ispruženim vratom, škrguću zubima, katkad su vrlo nemirne, popinju se na jasle i navaljuju na druge životinje, dršću bilo po cijelom tijelu bilo u pojedinim mišićnim skupinama. Ćelo, gubica i rogovi su vrući i suhi, tek i preživanje prestane, žeđa je povećana, dlaka je nakostrušena, disanje i bilo je ubrzano. Poslije 1—2 dana razviju se i drugi znaci bolesti: sluznice su svih šupljina toplije i crvenije, a na nosnoj sluznici nastaju točkasta krvarenja. Istodobno se pojavi upala očnih spojnica (conjunctivitis) i upala rožnice (keratitis). Ovi se znaci sve više pojačavaju, te drugi ili treći dan nastaju na sluznici nosa i usta pseudomembrane, koje se lako odlupe, i na tim mjestima zaostaju plitki čirovi. — Iz nosa se cijedi u početku rijedak serozni, poslije gusti sluzavo gnojni iscjedak, koji je pomiješan s krpicama otpalih pseudomembrana. Upala se rožnice pogoršava i rožnica se mjestimično raspada, te na tim mjestima nastanu čirovi. — Može se upaliti rožna matica rogova, zbog čega spoj matice s rogovima popusti, i rožna čahura se lako izuje. Upalni procesi mogu se proširiti na sluznice šupljina glave (sinuse), na grkljan i traheju, čak i na pluća, te disanje postaje naporno i često se čuje kod disanja piskutljiv šum ili hrgljanje. Izmetine su u početku suhe, poslije rijetke, pomiješane s krvnim ugrušcima i krpicama obamrle crijevne sluznice. Životinje tokom bolesti toliko oslabe, da od opće slabosti i iscrpljenosti uginu za 4—12 dana. One životinje, koje ostaju žive, trebaju nekoliko nedjelja, dok se oporave. — Liječenje: Kako protiv ove bolesti nema specifičkog lijeka, može se pokušati simptomatsko liječenje: hladni oblozi na glavu, ispiranje nosne i usne šupljine i konjunktiva lakim desinfekcijskim sredstvima, trljanje sredstvima, koja podražuju. Liječenje se pokušalo intravenoznim davanjem otopine kolargola ili protargola (ukupno 40—50 g u 1% otopini), atoxyla (10 g u 10—15% otopini), urotropina, rivanola, ceodyla i t. d. Kao preventivne mjere dolaze u obzir higijensko držanje i pravilna prehrana. Nadalje valja goveda držati odvojeno od ovaca.

LIT.: Hutyra-Marek-Manninger, Spec. Pathologie u. Therapie d. Haustiere, 1939; Götze, D. T. W., 1929; Jacotot, Arch. Inst. Pasteur d. Indochine, 1932; Wyssmann, Schw. Arch. f. Tierheilkde, 1933; Götze, D. T. W., 1940.A. H.