CORVEY ili Korvey, znamenita opatija u Njemačkoj, na rijeci Weseri, nedaleko Paderborna; osnovali su je 822 benediktinci iz samostana Corbie u Francuskoj, pa se stoga latinski zove Corbeia Nova; vjersko je i intelektualno središte, osobito u 9. i 10. st. Odatle su slani misionari, da šire kršćanstvo sve do Skandinavije; na otoku Rujani (Rügen) oni su pokrstili Slavene, koji su međutim kasnije kult sv. Vida, zaštitnika C-a, pomiješali sa štovanjem poganskog božanstva Svantevida. Samostan je zaslužan, što je sačuvao djela nekih klasika. Tako je prvih šest knjiga Tacitovih Anala spašeno u prijepisima, koje su načinili redovnici opatije C. Uska veza s maticom Corbie u Francuskoj trajala je do 16. st. Od 1203 opat C-a je knez Carstva (Reichsfürst). Za 30-godišnjeg rata stradala je opatija i propale su moći sv. Vida, koje su se ondje nalazile od 830. Od 1792 do 1821 C. je samostalna biskupija, a otada spada pod biskupiju Paderborn. Politički je od 1807 sastavni dio kraljevine Westfalske, a od 1815 Pruske. Vlasnici su joj od 1840 vojvode od Ratibora.