CORPUS INSCRIPTIONUM (lat. »zbirka natpisa«) češći je naslov zbirkâ natpisa, svrstanih po pojedinim jezicima, skupinama jezika, narječjima, pokrajinama ili prema drugim različitim svrhama. Najpoznatije su zbirke: grčka, Corpus inscriptionum Graecarum (kratica CIG), u izdanju berlinske akademije (4 sv., 1825—77), koja je ušla u novo izdanje goleme zbirke »Inscriptiones Graecae« obuhvatajući prva tri njezina sveska pod naslovom Corpus inscriptionum Atticarum (1873—97); golema je zbirka latinskih natpisa Corpus inscriptionum Latinarum (kratica CIL), također u izdanju berlinske akademije (od 1863); etruščanska je zbirka Corpus inscriptionum Etruscarum (od 1893); hetitska Corpus inscriptionum Hettiticarum (od 1900); indijska Corpus inscriptionum Indicarum (2 sv., 1877—88); kaldejska Corpus inscriptionum Chaldicarum (od 1928); elamska Corpus inscriptionum Elamicarum (od 1926); Corpus inscriptionum Semiticarum (od 1881) zbirka je starih feničkih, aramejskih, hebrejskih i arapskih natpisa, a Corpus inscriptionum Italicarum (1867—80), zbirka natpisa italskih jezika i narječja, djelomice je uz druge nadomještena novijom zbirkom Corpus inscriptionum Etruscarum (od 1902). → Natpisi.V. P-k.