A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Corot, Jean-Baptiste Camille
Svezak: 4
Stranica: 62 - 63

COROT, Jean-Baptiste Camille, * Pariz 16. VII. 1796, † Pariz 22. II. 1875, francuski slikar i grafičar. U svojoj 27. godini počinje slikati i radi kod klasiciste Bertina. Od 1825 do 1828 boravi u Italiji s Alignyjem, slikarom krajolika. G. 1830 odlazi s nekolicinom mladih francuskih slikara na ladanje u selo Barbizon kod Fontainebleauovske šume. Ovdje su se Rousseau, Diaz, Dupré, Daubigny, Millet i C. potpuno predali slobodnom proučavanju prirode, potaknuti radom engleskih slikara krajolika Turnera, Constablea i Bonningtona, nadovezujući na holandijsko slikarstvo krajolika. Moderno, realističko shvaćanje prirode prvi put je kod ovih mladih Barbizonaca došlo do izražaja u intimnom krajoliku (paysage intime). C. je prije boravka u Barbizonu bio klasicista, a boje njegove palete bile su tamne. U kasnijem radu ostala mu je kao sjećanje na Bertinov klasicizam ljubav za oživljavanje krajolika mitološkim licima, koja su kao žive mrlje jakih boja bili najjači koloristički akcenti u njegovim lirskim, prozračnim, srebrnosivim krajolicima. Kao romantik i realista C. je tražio u krajoliku lirske ugođaje, osvijetljene šumske proplanke, trepetljive breze i srebrnaste vrbe, bijele jutarnje maglice i blaga sumračja, a uvijek s veoma istančanim osjećajem za tonske vrednote. Oko 1850 njegove su boje svijetle i prozračne, krajolici puni svijetla i atmosfere, tako da su veoma srodni s kasnijim impresionističkim krajolicima. Glavni su radovi, krajolici, nastali pod utjecajem klasicizma, Forum i Kolosej (1825, Louvre), pa Souvenirs d’Italie (1831, Louvre) i Sv. Jeronim iz 1837 u crkvi u Ville d’Avray. Njegovi kasniji svijetli, srebrnasti i magloviti krajolici, nastali nakon 1850, nalaze se najvećim dijelom u Louvreu, u zbirci Moreau-Nélaton i Thomy-Thièry, tako La matinée (Ples nimfa, 1851), Uspomena na Castel Gandolfo, Route de Sinle-Noble (1871), Katedrala u Sensu (1873) i drugi. C. nije bio samo slikar krajobraza, nego je slikao i svetačke slike, ženske likove (La femme en bleu, 1873), nimfe i bakhantkinje, pa neko

liko portreta (Autoportret, Mlle de Sermegon, Louvre). Slikao je sve do duboke starosti. Radio je i grafike.

LIT.: A. Robaut i E. Moreau-Nélaton, L’Oeuvre de Corot, Pariz 1904/1906; E. Moreau-Nélaton, Corot raconté par lui-même, Pariz 1924; E. Fosca, Corot, Pariz 1930; P. Jamot, Corot, Pariz 1936.V. H-n.