CORNU, 1. Jules, * 1849, † Leoben 1919, švicarski romanist, koji je izučavao strukturu portugalskoga jezika, svoje domaće francusko narječje i latinsku i romansku metriku.

BIBL.: Phonologie du Bagnard (1879); Phonologie syntactique du Cancioneiro geral (Romania 1885). O portugalskom jeziku piše u Gröberovu Grundriss der roman. Philologie, sv. I., 2. izd. (1904).P. S.

2. Marie Alfred, * Orléans 6. III. 1841, † Pariz 11. IV. 1902, francuski fizičar, profesor na École polytechnique od 1867, član pariske akademije od 1878. Od njega potječu mnoga brižna eksperimentalna istraživanja, najviše u optici. Naročito se ističu njegova mjerenja brzine svjetlosti i po njemu građene polarizacione sprave. Mnogo se bavio istraživanjem spektara, gdje je ispitivao obratljivost spektralnih crta, našao zgodnu metodu traženja teluričkih crta sunčanog spektra i najposlije utvrdio pravo stanje kod Zeemanova pojava natrijeve D-crte. Kroz niz godina mjerio je srednju gustoću Zemlje.

Cornuova prizma je optička prizma od kvarca, koja služi u spektrografu, t. j. pri fotografiranju spektara. Kvarc se uzimlje umjesto stakla, jer propušta ultraljubičaste zrake do mnogo manjih dužina vala nego staklo. Međutim kako je kvarc dvolomac, dala bi kakvagod prizma kvarcova spektralne crte udvostručene. Da to ne bude, treba prizmu tako brusiti, da svjetlost u kvarcu ide smjerom t. zv. optičke osi. No ni ta mjera ne dostaje sasvim, jer je baš u tom smjeru razmjerno jaka kružna polarizacija svjetlosti, koja opet dovodi do cijepanja spektralnih crta, ako i slabijeg. Da i to ukloni, Cornu gradi prizmu od dvije simetrične pravokutne polovice (v. sl.), kojih je jedna brušena iz t. zv. desnog kvarca, druga iz lijevog, tako da kružna polarizacija nastala drugom prizmom baš uništava polarizaciju od prve prizme.

Cornuova spirala zove se u optici krivulja, koja se po Cornuu upotrebljava za tumačenje ogiba svjetlosti; → klotoida.St. H.