CORIOLIS, Gaspard Gustave, * Pariz 1792, † Pariz 19. IX. 1843, francuski matematičar, poznat po radovima iz područja mehanike. Učio je u École polytechnique, a na tom je zavodu i službovao, i to kao répétiteur, a najposlije kao ravnatelj nauka. G. 1836 izabran je za člana Akademije. Njegova nauka o relativnom gibanju znatno je poglavlje mehanike (→ Coriolisova sila). U povijesti otkrića zakona energije njegovo se ime spominje, jer je općeno definirao pojam radnje i jer je umjesto Leibnizove »žive sile« mv² pod tim imenom uveo u znanosti veličinu ½ mv²; osim toga je — u isto vrijeme kao i Poncelet — postavio jednadžbu žive sile i radnje kod strojeva.

BIBL.: Traité de la mécanique des corps solides et du calcul de l’effet des machines, Pariz 1829.

Coriolisova sila. Ako poznajemo sile, koje djeluju na tijelo A (tvarnu točku), pa iz njih želimo odrediti, kakvo je gibanje tijela A s obzirom na tijelo Z (na pr. Zemlju), koje se i samo giblje, može se to »relativno« gibanje naći, ako pomišljamo tijelo Z mirnim, a zadanim, »pravim«, silama dodamo još »prividne« sile: centrifugalnu i Coriolisovu. Potonja se sila izračunava tako, da se vektorski umnožak relativne brzine tijela A i kutne brzine tijela Z pomnoži s dvostrukom masom tijela A. Prema značenju vektorskog umnoška ona je dakle okomita na relativnoj brzini i na osi vrtnje tijela Z. Coriolisova sila može biti znatna, ako je kutna brzina velika; tako na pr. za motrioca, koji sjedi na stolcu Z, koji se vrti oko vertikalne osi. Kutna brzina Zemlje malena je, te se poradi toga C. s., koja potječe od zemaljske vrtnje, obično može zanemariti. Gdje je ipak opažamo, radi se o mehaničkom dokazu za vrtnju Zemlje. Tako tijelo, koje pustimo padati nad ekvatorom, poradi C. s. neznatno odmiče od vertikalnog pravca na istok.

C. s. dobila je ime po tom, što je po Coriolisu uvedena u njegovu istraživanju relativnog gibanja (1831). Ta nauka ide u sklop klasične (Newtonove) mehanike, te je ne valja miješati s načelom relativnosti. Po tom načelu uostalom nije umjesno govoriti o prividnim i pravim silama. Kako međutim ipak osjećamo praktičnu potrebu, da se ta dva pojma razlikuju, trebalo bi im dati naziv, koji će i relativiste zadovoljiti.St. H.