ALAČEVIĆ, stara odlična obitelj u Makarskoj, koja je dala više vrijednih ljudi:

1. Ante, * Drvenik 1780, † 1856, sakupljač hrvatskih narodnih pjesama u Makarskom Primorju, neretvanskoj krajini, Boki Kotorskoj, u okolici Omiša, Imotskog, Vrgorca, Dubrovnika i na otocima Braču i Hvaru. Sakupljao je pjesme 1820 do 1856, a njegov je rad nastavio do 1860 Miroslav Alačević. Njihova se dva zbornika nalaze u vlasništvu Matice Hrvatske. U starijem zborniku, koji je pisan talijanskim pravopisom, imade 168 pjesama, a u mlađem 365.

2. Josip, * 1826 (?), † Zadar 7. III. 1904, sudac po različnim mjestima Dalmacije, savjetnik Pokrajinskoga suda u Zadru. Istakao se kao marljiv istraživač domaće povijesti i kao arheolog, zanimajući se napose za zemljopis i topografiju rimske Dalmacije. S prof. Mihovilom Glavinićem osnovao je 1878 Bullettino di archeologia e storia dalmata i zajedno s njim uređivao ga do svog odlaska u Zadar (1887). U tom listu štampao je preko 100 rasprava. U Zadru je osnovao s Böttnerima tromjesečnik Tabularium, arhivsku reviju, a u Dubrovniku s Gelcichem Biblioteca stotica Dalmata. Surađivao je i u drugim časopisima; bio član dopisnik berlinskoga i bečkoga Arheološkoga zavoda i Narodnog muzeja u Zagrebu.

3. Nikola, * Makarska 9. X. 1847, † Makarska 12. X. 1918, pučki učitelj i pisac. Od njegovih brojnih radova spomena je vrijedan zbornik: Slavni i zaslužni muževi i t. d. (Split, 1910), gdje je uz ostalo ukratko prikazao sve glavnije ljude iz povijesti svoga grada i Makarskog Primorja. St. P.

4. Jerko, * Makarska 18. III. 1876. Diplomiravši 1900 u Beču stupa kao građevni inžinjer u službu drž. željeznica, surađujući kod raznih osnova i gradnje pruga u teškom terenu; u zapadnom Tirolu sudjeluje u triangulaciji za izgradnju željeznica; osobito se istakao kod iskolčenja osi Tauernskog tunela Jesenice—Rosenbach, gdje je i upravljao gradnjom. Poslije sloma AU postaje upravitelj željeznice Banjaluka—Dobrljin i pomoćnik ravnatelja drž. željeznica u Sarajevu. Od 1922 redovni profesor Visoke tehn. škole, kasnije tehn. fakulteta, u Zagrebu na katedri Željeznice i putovi; navršivši godine drž. službe, odlazi 1936 u mirovinu. Kao vještak za gradnju željeznica sudjeluje u svim raspravama kod trasiranja i građenja pruga te utvrđivanja programa za izgradnju željezničke mreže u Jugoslaviji; osobito se založio svojim stručnim mišljenjem i člancima za izgradnju Unske pruge preko Bihaća i Knina. Bio je jedan od osnivača Hrvatskog doma u Zadru. Lj. P.

5. Lovro, * Split 17. VI. 1882. Pučku školu i višu realku polazio u Splitu, gdje je maturirao 1902. Zatim je bio nadzornik u pomorskoj službi u Splitu. G. 1907 živio je u Americi, u Boliviji i Peru. Prošao je čitavu Južnu Ameriku, a bio je i u Srednjoj Americi. G. 1910 vratio se u domovinu. Bio je marljiv i plodan suradnik Materinske Riječi u Buenos Airesu. A. D-n.