CORENZIO, Belisario, * vjerojatno u Arkadiji u Grčkoj 1558, † Napulj između 1640 i 1643, talijanski slikar grčkoga podrijetla. Od 1590 bio u Napulju (nije stalno, je li prije toga radio kod Tintoretta u Mlecima). Sigurnom kombinacijom efekata najrazličnijih umjetničkih smjerova (kasnoga manirizma Cesarija d’Arpino, mletačkoga kolorizma, bolonjskoga ranoga baroka, naturalizma Riberina kruga) postigao je brzo među napuljskim slikarima prvenstven položaj, na kojemu se, kako je bio spletkar i neizbirljiv u sredstvima, umio održati do visoke starosti. Umro je navodno tako, što je pao sa slikarskih lazila. Kao dvorski slikar potkralja u Napulju ukrasio je mnoge tamošnje crkve freskama, na pr. crkve S. Annunziata, S. Martino, S. Andrea delle Dame, S. Severino e Sosio (ovdje je u blagovaonici njegova najpoznatija slika Umnažanje hljebova). Od 1605 do 1609 islikao je samostansku crkvu na Montecassinu, a od 1639 do 1641 napuljsko sveučilište. Snažno je utjecao na sve južnotalijanske slikare, koji su poslije njega radili u velikom dekorativnom stilu.F. C.