CORELLI, 1. Arcangelo, * Fusignano 17. II. 1653, † Rim 8. I. 1713, talijanski violinist i skladatelj. Kompoziciju je učio u papinskog kapelnika Mattea Simonellija u Rimu, kamo je došao 1671 i gdje je početkom 1679 bio članom orkestra u Teatro Capranica. G. 1682 stupio je u službu poznatih mecenâ, kardinala Benedetta Pamphilija i Pietra Ottobonija.

C. je živio na raskrsnici dvaju značajnih glazbenih razdoblja 17. i 18. st. Uživao je velik glas nesamo kao umjetnik i učitelj violine (»maestro dei maestri«), nego i kao skladatelj. Smatraju ga ocem umjetničkog sviranja na violini, koju je prvi počeo sustavno i metodički poučavati. To su od njega, iz njegove t. zv. »rimske škole«, preuzeli i razvili Geminiani, Locatelli, Somis, Baptiste, Castrucci, Carbonelli i Mossi. Kao violinist davao je više važnosti melodijski izražajnoj svirci od čiste virtuoznosti.

C. nije utvrdio samo formu stare klasične solo-sonate i trio-sonate (za 2 violine i »Basso continuo«, koji se redovito izvodio na clavicembalu ili orguljama), nego je u tim formama stvorio znatna djela i po njihovom glazbenom sadržaju, koja i danas pružaju violinistima najzahvalnije zadaće.

C. je osim toga i tvorac »concerta grossa«, one sjajne ciklične forme, obično od tri dijela, u kojoj naizmjence nastupa manja, solistička skupina, »concertino« (redovito 2 solo-violine i 1 solo-violoncello) i cio orkestar (redovito gudački). Po C-u je ta forma dobila svoj klasični oblik, uzoran i za sve kasnije skladatelje. C-jev je slog harmonijski i tematski jasan, pregnantan te izvrsno primijenjen violinskoj tehnici, a forma je osnovana na principu kontrasta.

SKLADBE: 48 Sonate a tre (za 2 violine i continuo) op. 1 do 4, svaki sa 12 sonata (Rim 1683, 1685, 1689, 1694); 12 solo-sonata (za violinu i continuo) op. 5 (Rim 1700 do 1790, izdane u pet izdanja, a od Geminianija obrađene kao »concerti grossi«); 12 »Concerti grossi« op. 6 (Amsterdam 1714) posljednje je i najveće djelo tog majstora. Pojedine skladbe C-jeve izdane su i u mnogobrojnim novim izdanjima i obradbama. Sveukupna C-jeva djela objelodanio je F. Chrysander u »Denkmäler der Tonkust«.

LIT.: Hawkins, A. C., Universal Magazin 1777; H. Riehl, A. C., Sitzungsberichte der königl. bayr. Akademie der Wissenschaften, 1882; C. Piancastelli, Fusignano ad A. C., 1914; A. Cametti, A. C. a Saint-Louis des Français a Roma, Rivista musicale italiana, 1922; F. Vatielli, C. e i maestri bolognesi, Rivista musicale italiana, 1916; A. Moser, A. C. und A. Lotti, Zeitschrift für Musikwissenschaften, 1921; F. T. Arnold, A. Corelli Forgery, Procedings of the Mus. Association, Session XLVII., 1921; W. J. v. Wasiliewski, Die Violine und ihre Meister, Leipzig 1920.S. S-i.

2. Marie, * 1855, † Stratford-on-Avon 21. IV. 1924, engleska spisateljica. Pokćerka engleskog pjesnika Ch. Mackaya, talijanskoga i škotskoga roda, bila je poslana na odgoj u jedan francuski samostan, da se ondje izobrazi muzički. Proslavila se izdavši Romance of Two Worlds (1886). Napisala je mnogo romana, od kojih su bolji stariji, napisani do 1900.

Sva su njena djela pretjerano fantastična, katkada mistična, pisana slabijim stilom. Zbog toga ju je književna kritika slabo primila, premda joj je čitalačka publika bila mnogobrojna i njen uspjeh kod čitalaca vrlo velik. Poznatija su joj djela: Vendetta (1886), Barabbas (1893), The Sorrows of Satan (1895), The Mighty Atom (1896), The Master Christian (1900), Temporal Power (1902), The Young Diana (1917), The Secret Power (1921).R. F.