CORDUS, 1. Euricius, * 1486, † 1535, njemački humanist i liječnik, pristalica Luthera, kojega je pratio 1521 na državni sabor u Worms, rektor u Kasselu, profesor na sveučilištu u Marburgu na Lahni, 1534 gradski liječnik i gimnazijski profesor u Bremenu. Odlikovao se oštroumnošću, lijepim jezikom i obiljem misli, te je bio najbolji epigramatik njemačkoga humanističkog kruga. Mnoge je njegove latinske epigrame preveo Lessing na njemački. Protiv nadriliječnikâ i sujevjerja napisao je satirički medicinski spis Liber de urinis. On je jedan od prvih, koji je nastojao liječničku znanost osloboditi od praznovjerja. G. 1534 sastavio je Botanologicon, prvu znanstvenu botaniku u Njemačkoj.

BIBL.: Epigrami, 1520, ponovno izdanje 1892; Opera poetica, 1616.G. Š.

2. Valerius, * Erfurt 1515, † Rim 1544, jedan od osnivača farmakognozije (tres patres pharmacognosiae: Cordus, Monardes, Clusius). Bio je medicinar, mnogo se bavio botanikom i putovao u naučne svrhe. Pisao je oštroumne rasprave: 1. Annotationes in Pedaci Dioscoridis Anazarbei, 2. Historiae stirpium libri IV, 3. De artificiosis extractionibus liber. Po nalogu magistrata grada Nürnberga napisao je Dispensatorium, prvu njemačku službenu farmakopeju, koja je kasnije izišla u različitim zemljama u 35 izdanja.D. Ma-ć.