CORBERON, Edgar, grof, * Troissereux u département Oise u Francuskoj 1807, † Baden kraj Beča 20. VIII. 1861. Svršio je nauke u Francuskoj, zatim pošao na putovanje u Njemačku, poslije u Grčku (1828) i Tursku (1829). Kad se vratio u Francusku, da stupi u diplomatsku službu, zateče ga srpanjska revolucija, zato ode u Španjolsku, gdje se kao časnik borio na strani Don Carlosa. Nakon toga nastavi putovanjima po Švicarskoj, Italiji, Austriji, Engleskoj i Njemačkoj, gdje se na neko vrijeme nastani. Stekavši prijateljstvo hannoverskog kralja Ernesta Augusta napisa u prilog njegove konzervativne politike dvije brošure na francuskom; već je prije objelodanio dva putopisa s Istoka.

G. 1845 dođe C. u Hrvatsku i kupi na dražbi imanje Januševac, 15 km zapadno od Zagreba, s lijepim dvorom, sagrađenim za pukovnika baruna Vrkljana, ministra bivše Napoleonove žene Marije Lujze, a koji je iza Vrkljanove smrti došao u posjed grofa Lavala Nugenta. Hrvatska postade Corberonu ubrzo drugom domovinom, pa ga 1848 zateče na strani Jelačićevoj. Zajedno s grofom Otonom Sermageom C. je bio poslan u Innsbruck u deputaciju caru, a kasnije se pridružio Jelačićevu stožeru pri pohodu na Beč. O toj vojni potanko je izvješćivao hannoverskoga kralja, u smislu konzervativnih austrofilskih, ali i (unutar tog okvira) hrvatskih rodoljubnih nazora.

Iste Corberonove misli izražene su u njegovoj brošuri Eine Stimme aus Kroatien (Zagreb 1851), značajnom dokumentu o nazorima tadašnjeg plemstva, koje se borilo s ekonomskim poteškoćama, a u političkom smislu, unatoč zaziranju od netom svladane revolucije, bilo nezadovoljno najezdom germanizatorskog centralizma. U to doba pada također Corberonova pobuda za osnutak hrvatskog sveučilišta, točnije rečeno, za preustrojstvo pravoslovne akademije u potpuno sveučilište. U tu je svrhu izradio i dostavio ministru za Hrvatsku, barunu Kulmeru, spomenicu, koju je deset godina kasnije (1861) dao u tisak Platzeru u Varaždinu s napomenom, da se objelodani 50 godina nakon njegove smrti. Ujedno se obratio (8. IX. 1850) na ministra prosvjete grofa Thun-Hohensteina, koji se zainteresirao za stvar i zatražio pobliže podatke. C. ih razloži u drugom pismu (20. I. 1851), izradivši nacrt za bogoslovski fakultet (s latinskim nastavnim jezikom), medicinski (privremeno s njemačkim) i za ostale fakultete s hrvatskim nastavnim jezikom. Zaposlenje njemačkih profesora bilo bi privremeno, za 10 godina bi i oni imali predavati hrvatski, a da ne pozlijede narodne osjećaje, morali bi nositi surku. Predlagao je nadalje reformu srednjeg i pučkog školstva.

Sam međutim nije ništa postigao, postao je samo općinski načelnik u Brdovcu, unatoč svom prijateljstvu s Jelačićem, a do kraja života borio se s materijalnim neprilikama. — Zakopan je u Bisagu, u grobnici grofova Draškovića, s kojima ga je vezalo prijateljstvo.

BIBL.: Dopisivanje grofa C. s grofom Thunom objelodanjeno je u listu Agramer Tagblatt, 24. XII. 1914.

LIT.: Le Ban Jelačić ... par Joseph baron Neustaedter, izd. Institut Français de Zagreb, 1940, sv. I.; M. Vežić, Dopisivanje grofa C. sa kraljem hannoveranskim o hrvatskom pokretu 1848/49, Vienac, 1880 (sa zanimljivom uredničkom bilješkom A. Šenoe); M. Magdić, Rad grofa C. za osnutak potpunoga hrv. sveučilišta u Zagrebu, Narodne Novine 1917, br. 120, i Liječnički Vjesnik, 1917, str. 273; R. Maixner. Le Comte Edgar Corberon, Annales de l’Institut Français de Zagreb, 1938.R. M-r.