ALABASTAR, alabastrit ili sadreni alabastar. 1. Vrst zrnasta gipsa. Razlikujemo ga dvije vrsti: mekani i tvrdi. Mekani je bijel kao snijeg, a tvrdi različite boje ili je prevučen bojadisanim prutanjima. Upotrebljavali su ga već u staro doba u kiparstvu, napose onaj iz Gornjeg Egipta od staroga grada Alabastrona (otuda ime). Priređivali su od njega krasne reljefe u grobnicama egipatskih piramida, u dvorovima Asiraca u Ninivama. Stari Grci i Rimljani ukrašavali su njime unutrašnjost svojih vila. Priređivali su od njega i posuđe za čuvanje masti, vjerujući da će u njemu pohranjena mast sačuvati dugo svježinu. I danas je vrlo cijenjen materijal za uresne predmete. Iako je male tvrdoće, upotrebljavaju ga u Italiji i u Južnoj Španjolskoj za ukrasne dijelove na zgradama. Prave od njega dovratnike, balustrade, fasade, stupove, pa čak i stepenice, a onda ukrasne vaze, okvire, postelje, kutije i t. d. Tanke ploče od alabastra, t. zv. alabastrine, služile su prije upotrebe stakla za prozorske ploče. To se činilo sve do 9. st. u kršćanskim crkvama i maurskim zgradama. Krajem srednjega vijeka, a još i danas, napose u Njemačkoj, upotrebljavaju ga za oltare, epitafije i nadgrobne spomenike u unutrašnjosti crkava. F. T.
2. A. egipatski ili orijentalni, zove se i mramorni oniks. Prutasta vrsta vapnenca, od česti aragonita. Prutanja su vijugava kao u ahata. Ima ga u okolici Tetova, na pr. kod Leška i Plačišta. Mnogo se cijeni u umjetnom obrtu. Priređuju od njega ukrasne zdjelice, vaze, pribor za pisanje i t. d. Veći komadi služe u arhitekturi napose za ukrašivanje unutrašnjosti zgrada. Upotrebljavali su ga već i stari Grci i Rimljani za skupocjeno posuđe za piće.
LIT.: F. Tućan, Mramorni oniks i aragonit iz okoline Tetova, Rad A., knj. 261, str. 33. F. T.
Alabastar je vrlo prikladan za izrađivanje manjih ukrasnih skulptura i drugih predmeta, naročito posuđa, koje mliječnom prozirnošću i finom glatkoćom alabastra dobiva osobitu ljepotu. U srednjem vijeku mnogo se upotrebljavao za nadgrobne spomenike, osobito u Engleskoj. U novije vrijeme proizvode se sitni ukrasni predmeti i posuđe od alabastra u tvornicama u Firenci, Volterri, Livornu, Milanu i drugdje. Prije upotrebe staklenih ploča izrađivali su za prozore tanke alabastrene ploče (zvane alabastrine), koje su do 9. st. iz štednje upotrebljavali na kršćanskim crkvama, arapskim i maurskim građevinama. Gotičke zgrade upotrebljavale su alabastrine do 15. st. radi krasnog mliječnog svijetla i radi lake veze s kamenim stijenama. Neke alabastrine još su sačuvane, na pr. u katedrali u Torcellu kod Venecije. I. B-h.