CONFESSIO (lat.) znači uopće svaku ispovijest ili priznanje (na pr. sv. Augustin u svojem djelu Confessiones [»Ispovijesti«] otvoreno opisuje sebe prije obraćenja), napose: 1. u vjerskom smislu: augsburška, bazelska, belgijska, katolička, grkoistočna vjeroispovijest (v.); 2. ispovijed grijeha (v.), koja se obavlja u sakramentu pokore; 3. ispovijed vjere, javna, nadasve pred vlašću, koja za vrijeme progona često svršava mučeničkom smrću; odatle: 4. u liturgijskom smislu: mjesto, gdje je pokopan sveti ispovjedalac ili mučenik. To je sobica ili predvorje svečeva groba ispod zemlje, gdje se sastajalo, molilo, stavljalo svijeće u njegovu čast. C. se izvana zatvarala rešetkom (transenna) ili vratašcima; unutra je dolazila u dodir s mučenikovim grobom jednim prozorčićem, kroz koji se kadio grob i polagale na nj različne stvari, koje bi se zatim uzimale i cijenile kao svete relikvije. C. je bila kojiput i povrh zemlje bilo ravno pred oltarom, bilo ispod oltara (na pr. sv. Petar u Rimu). Na Istoku su gradili crkve nad grobovima mučenika (martyrion), ali prava confessio nije bila poznata. Danas je možda najstarija c. sv. Petra i sv. Pavla, ali ipak ne više u svojem prvobitnom obliku. Konačno može c. značiti i oltar, u kojem je grob mučenika.D. B.