AKTINOTERAPIJA (od grč. aktis »zraka«) znači liječenje zrakama. Primjenjuju se zrake gotovo svih dužina vala, od toplinskih (soluks), pa ultravioletnih (kremene živine lampe, na pr. gorsko sunce i t. d. ili svijetlo ugljene lučne lampe po Finsenu) preko Buckyjevih i Röntgenovih do γ-zraka (radium). Prodornost zraka čini ih osobito podesnima za liječenje. Ona je to veća, što im je dužina vala kraća. Tako ultraljubičaste zrake prodiru otprilike 1 mm duboko u kožu, dok Röntgenove zrake i zrake radiuma prolaze cijelim tijelom. Vidljive se promjene nakon liječenja zrakama javljaju to kasnije, što je kraća dužina vala upotrebljenih zraka, i obrnuto. Toplinske i ultraljubičaste zrake s jedne te Röntgenove i γ-zrake s druge strane razlikuju se time, što u običajnoj dozaciji za liječenje ove druge uvjetuju trajne, a one prve samo prolazne promjene u vitalitetu i biologiji tkiva. Aktinoterapija se primjenjuje u svim granama medicine, bilo za izravno liječenje nekih promjena na koži ili u unutrašnjosti organizma (tumori), bilo za izazivanje općih reakcija (ultraljubičasto svijetlo).