AKROAMATSKI (od grč. akroama »što je čuveno«, »namijenjeno slušanju«), znači najprije suvislo predavanje neke nauke. Akroamatskima su se nazivali esoterički spisi Aristotelovi, nastali iz predavanja njegovim učenicima. Metoda suprotna akroamatskoj je erotematska, u kojoj prevladava način pitanja i odgovora. Dok je prva izrazito monološka druga je dijaloška. U didaktici se pod akromatskom metodom razumijeva oblik nastave, koji se služi predavanjem, dok erotematski oblik pomoću pitanja i odgovora nastoji aktivirati nastavu (izazvati samorad učenika, njegovu aktivnost i spontanost). Na akroamatsku nastavnu metodu postavljaju se zahtjevi: 1. predavanje treba da je što slobodnije i kao »živa riječ« što neposrednije i uvjerljivije; 2. jezik treba da je lijep; 3. treba izbjegavati predugačko predavanje (osobito u nižim razredima), jer umara, umanjuje koncentraciju i pažnju, te tako dolazi u sukob s osnovnim didaktičkim načelom interesa.