ABD-UL-HAMID I., * 1725, umro 1789, sultan 1774—1789, naslijedio je brata Mustafu III. Rat s Rusijom je zaključio mirom u Kučuk-Kainardžu (1774), kojim je Turska izgubila Azov i zemlju između donjeg Dnjepra i Buga. Ni drugi rat (1787—92) nije bio za Tursku sretniji.

Abd-ul-Hamid II., * 1842, umro 1918, turski sultan 1876—1909, sin sultana Abdul Medžida, naslijedio je brata Murata V. Stupio je na prijesto u doba, kad se u Bosni i Hercegovini raširio ustanak, a u Bugarskoj se dešavala krvoprolića bašibozuka, dok su se Srbija i Crna Gora spremale na rat, koji je doskora izbio. Evropske su vlasti tražile provođenje davno obećanih reforama, pa da ih izigra, proglasi A. H. prvi ustav (23. XII. 1876), uvodeći parlamenat i ministarsko vijeće. Ovo ministarsko vijeće odbije zatražene reforme, jer da se protive ustavu. To je bio povod, da Rusija navijesti rat i pošalje vojsku na Balkanski poluotok. Uz nju su pristale Srbija, Crna Gora i Rumunjska. Zaključkom Berlinskoga kongresa (1878) pretrpjela je Turska znatne teritorijalne gubitke. Iza toga je izgubila Tunis (1881), Egipat (1882) i Kretu (1897). 1908 došlo je ponovno do intervencije velikih sila zbog nereda u Macedoniji. Uto izbije mladoturska revolucija, koja prisili sultana da obnovi ustav od 1876. Želeći se otresti stranih utjecaja, pristade A. H. uz Mladoturke, no kad je doskora pokušao vratiti se starom režimu, oni ga zbace s vlasti. Ostatak života proveo je kao zatočenik najprije u Solunu (do Balkanskog rata), a onda u Carigradu.