AKOMODACIJA (od lat.) je prilagođivanje oka na razne udaljenosti gledanog predmeta. Slika predmeta na mrežnici mora biti oštra. Za čovječje oko s normalnim razmjerima to biva kod predmeta daljih od 5 metara. Oko čovjeka je udešeno za gledanje dalekih predmeta. Kod gledanja na manju udaljenost mora se povećati refrakcija oka. To se postizava stezanjem mišića u oku (musc. ciliaris), koji je smješten iza ruba šarenice. Time popušta napetost ovojnice leće, i leća se radi elasticiteta izbočuje, uglavnom prema naprijed, postaje debljom, žarišna daljina čitavog lomnog aparata se skraćuje i slika blizog predmeta na mrežnici postaje oštra. Što je predmet bliži, to se jače mora izbočiti leća, i to je jače napinjanje mišića (Helmholtz). Sposobnost akomodacije smanjuje se dobom. Sa 10 godina može se oko akomodirati sve do udaljenosti od 7 cm pred njim, sa 60 godina prestaje sposobnost akomodacije popuštanjem elasticiteta leće (→ presbyopia). Isti mehanizam akomodacije kao ljudi imadu i drugi sisavci, a kod ptica i gmazova se akomodacija vrši izbočenjem prednjeg dijela leće od izravnog pritiska cilijarnog mišića na rub leće, dok najveći broj riba akomodira na daljinu, privlačenjem leće natrag prema mrežnici.