CELIBAT (lat. caelibatus »bezbračnost«). U celibatu živi muška ili ženska osoba u zreloj dobi, koja nije stupila u brak. U posebnom se smislu razumijeva pod celibatom obveza rkt. duhovnika viših redova (od subđakona dalje), da žive bezbračno u spolnoj čistoći. Obveza na celibat nije božanskopravne prirode, nego crkvene, ali se osniva na vjerskoj nauci, da je spolna čistoća i bezbračnost stanje moguće, pače bolje i savršenije od života u braku, posvećeno primjerom samoga Gospoda Isusa Krista i njegovih apostola. (Trid. Sab., XXIV., can. 9 de ref.) U prva je vremena celibat crkvenim službenicima (klericima) samo savjetovan, i mnogo se oko toga nastojalo, da kler živi nevezan brakom u potpunoj čistoći, a sporadično se celibat tražio i kao stroga obveza. Općim je crkvenim zakonom uveden u latinskoj (zapadnoj) Crkvi za pape Grgura VII. (1074). Obveza je kasnije (Sabor Later. II., 1139 i napose Trid. XXIV., can. 9 de ref. matr. 1562) pojačana zakonom, po kojemu klericima viših redova (od subđakona dalje) nije brak samo zabranjen, nego je određeno, da oni uopće ne mogu sklopiti valjana braka (bračna zapreka). U istočnoj Crkvi (sjedinjenoj i nesjedinjenoj), dakle i kod pravoslavnih, obvezatan je celibat samo za episkopat, a niži klerici mogu prije zaređenja (rukopoloženja) za đakona sklopiti brak i živjeti u braku, ali po zaređenju zabranjeno je i u istočnoj Crkvi sklapanje braka tako, da su svi duhovnici, ako im brak bude razriješen smrću žene ili inače, također obvezani na celibat. Fr. H.

Celibat s općega socijalnoga stajališta poprima dva oprečna značenja. Neki, uglavnom muškarci, izbjegavaju brak radi njegovih tereta i odgovornosti, ili radi seksualne slobode. Drugi se odriču braka potaknuti plemenitim razlozima, da se mogu slobodno i nesebično posvetiti Bogu, bližnjemu ili nauci. Osim toga velik broj žena ostaje izvan braka radi toga, što na svijetu ima više žena nego muškaraca, te zato, što dobar dio muškaraca ne stupa u brak iz razloga već gore navedenih ili radi nesređenih gospodarsko-socijalnih prilika. Radi ovog zadnjeg, osobito počevši od posljednje gospodarske krize, i mnogi muškarci prisilno ostaju u celibatu, jer im neznatna plaća ili nezaposlenost onemogućuje stvaranje vlastitog obiteljskog ognjišta. Ima i onih, koji su pristali na celibat, premda ne dragovoljno, kao što su teški ranjenici, iznakaženi i hereditarno opterećeni. Sociološka je činjenica, da su moralno čvršće osobe, koje žive u strogom celibatu iz vjerskih ili drugih plemenitih razloga. Naprotiv obiteljske veze slabe i porod se umanjuje, gdje nalazimo više osoba, koje žive u celibatu iz sebičnih ili nećudorednih razloga. To je demografski efekt celibata. Zato obrasci kod popisa pučanstva nose pitanje: vjenčan ili nevjenčan. Neke su zemlje već poduzele mjere udarajući posebne poreze na one, koji bez razloga ne stupaju u brak. Te su mjere potrebne i dobre uz uvjet, da se gospodarski i socijalni poredak tako uredi, kako bi svima zdravim i sposobnim građanima omogućio stvaranje svoga vlastitog obiteljskog ognjišta. B. P.