CASTELNUOVO, 1. Enrico, * Firenca 1839, † Mleci 1915, talijanski književnik. Profesor u Mlecima. Lak i zabavan pripovjedač, pisac brojnih romana i novela, u kojima iznosi većinom socijalne probleme. Najbolji su mu romani L'onorevole Paolo Leonforte (1894), I Moncalvo (1913), Il fallo di una donna onesta (1897) i zbirke novela Alla finestra (1885), Sulla laguna (1900), Ultime novelle (1906).

Kod nas su C-a mnogo prevodili (Kod prozora, pr. F. Boneta, Hrv. bibl., 1883; Brodolom, pr. M. Lovrenčević, Dom i svijet, 1888; Dovettina ispovijed, Narodne Novine, 1888; Dva sata željeznicom, Vienac, XII.; Ivankin Božić, Prosvjeta XV.; Kod prozora (Kugli); Njegova preuzvišenost na praznicima, pr. K. T. Zajčić, Vienac XXIX; Odrješnik, Prosvjeta XVIII; Snieži, pr. V. P. Bršljanski, Obzor 42—46, 1896; Dvoboj, Krim. bibl., IX.; Pinina baština, Hrvatska Smotra, 1907).

LIT.: G. Bodriga, E. C., Mleci 1916; L. Russo, I narratori, Rim 1923; B. Croce, La letteratura della nuova Italia, VI., Bari 1941. M. D-ić.

2. Guido, * 14. VIII. 1865, talijanski matematičar, član Akademije dei Lincei. Učenik Veronesea, pod čijim se je uplivom dao na proučavanje projektivne geometrije hiperprostorâ; poslije je kao asistent prof. d’Ovidija prešao na proučavanje geometrije biracionalnih transformacija. G. 1891 postaje profesor projektivne i analitičke geometrije na sveučilištu u Rimu. Od 1893 razvio je opsežan rad na polju teorije ploha. R. C.