CASTELLO BRANCO, Camillo, * Lisabon 16. III. 1826, † San Miguel de Seïde (Minho) 6. VI. 1890, portug. književnik. Po naravi strastven, nemiran, zanesen romantičkim idealima, provodio je buran život, te su njegovi ponešto pustolovni pothvati imali često odjeka i u javnosti. Oslijepivši i ne mogavši se duševno smiriti sam je sebi oduzeo život. C. je bio veoma plodan pisac, te je u svojih stotinu djela ostavio sliku svoga neobuzdanog, dinamičkog temperamenta (pogotovu u djelima autobiografijskog značaja). Pisao je sentimentalne, senzacionalne romane, u kojima junaci podliježu naglim, žestokim osjećajima, i novele, koje vjerno prikazuju društveni život Portugala u njegovo doba; objavljivao je i drame, komedije, povijesne rasprave i književne kritike.

BIBL.: Najpoznatija su djela C-ova: Amor de perdiçao, 1862; Memorias do carcere, 1862; Amor de salvaçao, 1864; Scenas contemporaneas, 1864; O Judeu, 1865; Paço de Ninaes, 1867; Novellas do Minho (12 svezaka), 1875—77; Eusebio Macario, 1879.

LIT.: P. Osorio, Castello Branco, a sua vida, a seu genio, a sua obra, Porto 1908. J. An-s.