AKADEMSKA SLOBODA ili se odnosi na ukupnost nastavnika i studenata shvaćenih kao korporacija, ili na naročitu vrstu kontrole nad studentskim životom, koja se razlikuje od one slobode, koju su prije toga uživali, i od one, kojoj će poslije toga u životu biti podvrgnuti. Ovakovo shvaćanje vuče svoje podrijetlo iz srednjeg vijeka. No najvažnija je u smislu autonomije sveučilišta. A. s. pruža slobodu nastave, koja u sebi uključuje slobodu govora, mišljenja i publiciranja. A. s. pruža nesmetanu mogućnost proučavanja i predavanja na visokim školama.

A. s. je moguća samo onda, ako su nastavnici svijesni svoje socijalne funkcije. Nastavnik ne smije zlo upotrebljavati svoj položaj te nametati slušateljima jednostrano mišljenje. U zapadnoevropskih naroda i u Americi osobito se ističe opasnost, koja prijeti od materijalne pomoći države ili pojedine klase, jer se misli, da kontrola u financijama dovodi i do kontrole rada sveučilišta. U manje razvijenim sredinama naprotiv se ističe neposredna zavisnost od političkih momenata. Tako je i kod nas bila živa diskusija 1922, u povodu samovoljnog postavljanja profesora i kritike nastavnika, koju je provodila vlada u interesu »državno-nacionalnog karaktera zagrebačkog sveučilišta«. Kao najbolja garancija smatra se sigurnost namještenja profesora. Ne samo pri postavljanju, nego i pri uklanjaju profesora treba da ima fakultet glavnu riječ. Naravno, time se pojačava opasnost, da se samo profesorsko tijelo pri prosuđivanju ne bi služilo više drugim nego naučnim kriterijima.

LIT.: Stenografski zapisci hrvat. sabora od 19.—21. srpnja 1894. Polemika oko događaja 1922 nalazi se u Narodnim Novinama od 11. IX. 1922, u Obzoru od prosinca 1922, te veljače, travnja i lipnja 1923. Novoj Evropi, knjiga 7., 1923, te Jugoslavenskoj Njivi i Riječi od iste godine. Čitav spor je iznesen pod naslovom »Sveučilište i Politika« od samogfilozofskog fakulteta.