CASTELLAZZO Dl FONTANELLATO zove se jedna od najvećih terramara gornje Italije, koja se nalazi u pokrajini Parma i koju je istraživao Luigi Pigorini od 1888—96 i točno joj odredio plan rasporeda. Prostor po prilici od 18 hektara ima oblik dugoljastog trapeza s dvije usporedne stranice, koje u gornjem dijelu omeđuje mnogo kraća pravokutna, a u donjem kosa stranica. Taj prostor opasan je 30 m širokim jarkom s 15 m širokim nasipom s nutarnje strane, u koji je kroz posebni kanal voda dovedena, a kroz drugi oticala. Jarkom zaokvirenu površinu presijecaju unakrst dvije, 15 m široke ulice, a svaki kvadrant, što ga omeđuju ove ulice i jarak, dijele 7,5 m široka uzdužna i po dvije pola tako široke poprečne ulice, tako da na svaki otpada po šest dugoljastih četvorina (insulae), u kojima su bile izgrađene kuće i kolibe stanovnika. Raspored istočne pole razlikuje se od rasporeda zapadne time, što je na prostoru, koji se nalazi nasuprot 4 srednje inzule, iskopano jednako veliko duboko umjetno jezerce, a usred njega je nasut 100 m dug, a 50 m širok otok, spojen s tri mosta, koji vode u glavne ulice naselja, a usred njega udubeno je u zemlju pet četverastih bunara, koji su jedan do drugoga poredani u manjoj osi pačetvorine. Pigorini, po analogijama, ustanovljenim u Rimu i na germanskom limesu u Homburgu, daje ovim bunarima sakralno značenje i drži, da je otok s jarkom glavna area limitata naselja, te da glavne ulice naselja, koje se križaju u središtu, odgovaraju posve pravilima rimske delimitacije i auguralne discipline, te bi glavna ulica bila cardo maximus, a unakrsna decumanus maximus, i da je ta auguralna nauka prema tomu prethistorijskog podrijetla, koju su pomno sačuvali do rimskog doba te su je, valjda po jednako starom ceremonijalu, primjenjivali kod delimitacije templuma, kolonijalnih gradova, legionarskih kastra, pa i kod osnove za Dioklecijanovu palaču u Splitu. Za datiranje starine ovog podrijetla delimitacije važni su nalazi, koji pripadaju isključivo prvoj poli brončanog doba, jer je glavno oružje isključivo od bronca. Sjekire imaju oblik običnog klina, zarubljenog ili krilima proviđenog klina (palstaba) i klina s peticom na sredini, dok šupljih kelta i njima suvremenih brončanih predmeta nema uopće.

Nema sumnje, da je ova terramara, kao i većina gornjoitalskih, djelo prvih indoevropskih doseljenika, i da su Latini i njihove kolonije u Laciju neposredni starenici naselja, koji bi slali svoj ver sacrum u svijet, da osniva novu naseobinu, kada bi im prostor u kojem naselju postao pretijesan. Ć. T.