CASSIRER, 1. Ernst, * Breslau 28. VII. 1874, profesor u Hamburgu. Pripada marburškoj filozofskoj školi (Marburger Schule) novokriticizma, uz Cohena i Natorpa. U duhu logicističke filozofije zabacuje dualizam teorije i opažanja; i opažajni materijal pretpostavlja već teorijske principe ili kategorije, koji kaotičnu osjetnu građu oblikuju u opažajni svijet. Empirija zavisi o logičkom sistemu. Sve znanosti o prirodi, kako njihova opća teorija, tako i njihov empirijski materijal, u zadnjem su redu »misaone konstrukcije«. Osim čiste spoznajne funkcije, dakle znanstvenog mišljenja, Cassirer proučava i funkciju jezičnog, mitsko-religijskog mišljenja te umjetničkog »gledanja«. Iz ovih posebnih funkcionalnih pretpostavaka izviru različiti kategorijski sustavi, koji su osnovi za različite slike o svijetu (perspektivizam). U djelu Philosophie der symbolischen Formen (2 sv., 1923—24) proučava logiku jezika i mitskog mišljenja. U svom ranijem djelu Substanzbegriff und Funktionsbegriff (1910) razmatra međutim spoznajno-teoretske osnove eksaktnih znanosti: moderne matematike, fizike i kemije. Pisac je povijesti spoznajnoteoretskog problema u novovjekoj filozofiji: Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit (3 sv., 1922—23³). Ostali su mu znatniji radovi: Freiheit und Form (1923⁴), Idee und Gestalt (1924²), Individuum und Kosmos in der Philosophie der Renaissance (1927), Die Philosophie der Aufklärung (1932). S. P-i.

2. Paul, * Görlitz 21. II. 1871, † Berlin 7. I. 1926, berlinski trgovac umjetninama. Zajedno s bratićem Brunom C. — koji se 1900 od njega odijelio i osnovao značajno nakladno poduzeće za književnost i umjetnost — otvorio je umjetnički salon, kojem je naskoro dodao i nakladu umjetničkih djela. Povremenim izložbama svoga salona postao je osobito zaslužan za moderna umjetnička nastojanja, a zalagao se s uspjehom i za francuske impresioniste. G. 1899 sudjelovao je pri osnutku »Berlinske secesije«, a poslije njezina rascjepa 1913 i pri postanku »Slobodne secesije«. F. C.