AKAD (Akkad, Agade). Sjeverni dio Babilonije, t. j. kraj, gdje Eufrat ulazi u močvarni dio i gdje se najviše približava Tigrisu, nazivao se Akkad. U ovaj kraj, koji je do tada pripadao Sumeranima, prodrli su početkom 3. tisućljeća pr. Kr. semitski Akadijci, osvojili ga, a onda prihvatili staru sumersku kulturu s pismom i umjetnošću. Po tom se i zemlja, u kojoj su Akadijci živjeli, i zvala Akad (Akkad). Oko 2775 pr. Kr. srušio je Akadijac Sargon sumeransku vlast i kraj dosadašnjeg glavnog akadskog grada Sippare (sada Abu Habba), osnovao novu prijestolnicu, grad Akkad (pisano Agade). Iza toga osvoji Elam i prodre do Perzijskog zaliva, a na zapadu podjarmi zemlju Subartu, podvlasti Amorićane u Siriji, prodre do Sredozemnog mora, zauzme istočnu Malu Aziju i prijeđe na Kipar. Tako je Sargon stvorio prvu poznatu svjetsku velesilu od Perzijskog zaliva do Sredozemnog mora (→ Sargon). Iz spomenika doznajemo za pet njegovih nasljednika i za njihova djela Ti su: Urumuš, Maništušu, Šarganišari, Naramsin i Šarganišari II. Vladanje ovih akadskih kraljeva (oko 2775—2618 pr. Kr.) ispunjeno je ratovima s okolnim zemljama i narodima. Od Sargonovih se nasljednika ističe Naramsin; protiv njega se bio podigao savez od 17 kraljeva, kojima je on odolio, a osim toga osvojio Arabiju (Magan). Kao gospodar golemog imperija nazivao se Naramsin »kralj četiriju strana svijeta«, a u natpisima se nazivao često »bog Akkada«. Oko 2618 nestaje akadske dinastije, a malo zatim potpadoše opet Akadijci pod sumersko gospodstvo. Glavni akadski bog bio je sunčani bog Šamaš u gradu Sippari; glavno božanstvo u gradu Akkadu bila je božica Ištar (Anunit). Osim ovih poštivali su Akadijci napose boga mjeseca Sin. U Babilu (Babilonu) bilo je sjedište mjesnog boga Marduka. Već su za Sargona Akadijci bili dostigli svoje učitelje Sumerane u umjetnosti i pismenosti, a za Naramsina su ih i nadmašili. U gradu Akkadu dao je Sargon sagraditi svoju palaču, a u mnogo se mjesta u Babiloniji i izvan nje nalaze spomenici njegovih nasljednika. U hramu u Akkadu podigao je Naramsin poslije jedne njegove pobjede svoj dioritni kip; Šarganišari i Naramsin obnovili su hram boga Šamaša u Sippari te proširili i povećali hram na katove u Nippuru sagradivši još nekoliko hramova. Iz vremena akadske dinastije sačuvao nam se jedan Sargonov reljef, jedan fragmenat Maništušuova kipa iz alabastra i mnogo pečatnih cilindara i natpisa.

LIT.: G. Barton, The Royal Inscriptions of Sumer and Akkad, New Haven 1929; E. Meyer, Geschichte des Altertums, I., 2. izd., Stuttgart 1931, st. 435 ss, 501 ss; A. Moret, Histoire de l’Orient, I., Pariz 1929, st. 350 ss; Delaporte, Les Hittites, Pariz 1936, st. 38 ss; Delaporte, Les peuples de l’Orient Méditeranéen, Pariz 1938; sa iscrpnom literaturom za natpise, arheološke nalaze i dr.; The Cambridge Ancient History, I., Cambridge 1928.