CASOTTI (Kažotić), Marco, * Trogir 1804, † Zadar 1842, književnik i novinar. Član starinskog plemićkog roda, u kojem se istaklo više sinova, među kojima je i dominikanski propovjednik i učitelj, zagrebački biskup, blaženi Augustin Kažotić (v.). C. je učio gimnaziju u Splitu i u Zadru, zatim je prešao u plemićki zavod Theresianum u Beč, gdje je učio na filozofskom fakultetu. Prekida nauke i ide u Mletke, odakle se vraća u Trogir i tu napiše svoje glavno djelo. Zatim je u Zadru urednik službenih novina Gazzetta di Zara, u kojima je objavio brojne književne članke. Preživjelo ga je samo jedno djelo: Milienco e Dobrilla, romanzo storico dalmata del XVII secolo (Zadar 1833), u kojemu, ugledajući se u Manzonijeve I promessi sposi (I. izd. 1827) i njegove imitacije, a vjerojatno po nekoj domaćoj legendi, iznosi povijest jedne romantične nesretne ljubavi nastojeći pri tom prikazati dalmatinsku sredinu, temperamenat i raspojasani »narodni duh, koji je bio, i sada je, svojstven slavenskim narodima« (kako on kaže). To djelo ide u red romana talijanske romantike s nekim ličnim odlikama, pisan s toplinom, ali i s manama te struje, jer je C. upadao u sentimentalnost i volio potresne avanturističke pothvate, jednako kao i tadašnji Manzonijevi epigoni Guerrazzi, Grossi, Cantù i dr. Veoma se svidjela ta knjiga, te je izašla u više izdanja; na hrvatski ju je preveo B. Matijaca (najprije u odlomcima u »Domu i svijetu« 1889, a zatim je pretiskana kao knjiga u Zagrebu 1890, 1913 i 1924); i Matiji Banu poslužila je za dvije tragedije (1850, 1851); bilo je i slikara, koji su se nadahnjivali na tom sujetu (na pr. Paško Vučetić). Jamačno je taj Casottijev roman ponukao Luku Botića, da i on potraži u povijesti rodnoga grada građu za sličnu pjesničku pripovijest, za svoju Bijednu Maru. C. je dao još dva beznačajna historička romana u duhu izobličene romantike: Il bano Horvath, storia del XIV secolo (I—II, Mleci 1840) iz hrvatske povijesti i Il berretto rosso, ossia scena della vita morlacca (Mleci 1843) iz života dalmatinskih Zagoraca. U svom putopisu Le coste e le isole dell’Istria e della Dalmazia (Zadar 1840) daje opis našega primorja i ondješnjih prilika; zanosi se našom narodnom pjesmom; ma da piše talijanski, ne drži ni sebe ni ostale Dalmatince Talijanima, nego ih nazivlje »Slavo-Dalmati«, a Kvarner zove »granicom Italije«.

LIT.: G. Franceschi, nekrolog u Gazzetta di Zara 1842; A. Petravić, Pete studije i portreti, Zagreb 1935. M. D-ić.