AKAČIĆ, 1. Cezar, * Bakar 29. V. 1868, † Zagreb 6. IX. 1935. Gimnaziju je polazio na Rijeci i Senju, a na filozofskom fakultetu zagrebačkog sveučilišta svršio je farmaceutske studije. Rođen i odgojen u Hrvatskom primorju u doba revolucionarnog pravaštva, koje je niklo i razvilo se baš na primorskom kršu, već u ranim godinama stupa u prve redove pravaškog pokreta. U zajednici sa Supilom, Bakarčićem, Barčićem ml. i drugima radi na buđenju i širenju hrvatske svijesti našeg naroda, osobito na Rijeci, te sudjeluje neustrašivo u borbi protiv Khuen-Hedervaryja i njegove politike u Hrvatskoj. Svoju neustrašivost u borbi protiv Khuen-Hedervaryja pokazao je, kada je u jednom svečanom momentu na Rijeci god. 1891 skočio na nogostup kočije, u kojoj se vozio Khuen s Banfyjem, te im u lice viknuo: »Dolje krvnici, živio dr. Ante Starčević!« Taj poklik ispaštao je Akačić cijeli život, ali mu je pribavio priznanje cijeloga hrvatskog naroda. Početkom 20. st. nalazio se u redovima hrvatsko-srpske koalicije, gdje je zajedno s Trumbićem i Supilom radio u duhu riječke rezolucije. Iza raspada koalicije pridružio se s ostalim pravaškim političarima pravaškoj grupi dra. Mile Starčevića te je na programu Starčevićeve stranke prava bio biran u Ivancu za narodnog zastupnika u hrvatski sabor. Za vrijeme svjetskog rata preselio se u Zagreb, gdje je nastavio svojim radom oko odcjepljenja Hrvatske od Austrougarske monarhije. Bio je jedan od najviđenijih ljudi hrvatskoga sabora. Odlikovao se stvarnočću svojih govora te vrijedio kao stručnjak za gospodarska pitanja. Poslije sloma habsburške monarhije postao je u vladi Narodnog vijeća povjerenikom za poštu i brzojav i kao takav izdao prve hrvatske marke. Kao član Privremenog predstavništva ušao je u Narodni klub. Istakao se kao član naše delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu, gdje je nastojao kao vrstan poznavalac prilika u Istri i Hrvatskom primorju, a napose na Rijeci, da te krajeve sačuva hrvatskom narodnom teritoriju.

Kao član Hrvatske zajednice mnogo je radio na njenoj organizaciji te je bio jedan od njenih vođa. Kako se nije slagao s politikom, kakva se prema Hrvatima vodila u novo stvorenoj državi, otklonio je kao član Hrvatske zajednice da preuzme ponuđenu mu lisnicu ministarstva šuma i ruda. Konačno se, posve razočaran u svojim idealima, potpunoma povukao iz političkog života.

Pored političkog djelovanje važan je i njegov nesebični rad na drugim poljima, koja su se ticala pridizanja gospodarske snage hrvatskog naroda napose na Sušaku i Rijeci, pa je i njegova velika zasluga, što je baš naš elemenat na Rijeci početkom svjetskog rata bio gospodarski najjači.

Bio je dugogodišnji član, tajnik i odbornik Hrvatske narodne čitaonice na Rijeci. Sudjelovao je i u radu Hrvatskog sokola, te je bio starješina sokolske župe Sušak-Rijeka, a neko vrijeme i I. zamjenik starješine Hrvatskog sokolskog saveza. H. A.

2. Frano, * Kraljevica 1884 (Hrvatsko primorje). Polazio gimnaziju u Zagrebu; u vrijeme borbe protiv Khuen-Hedervaryja odselio se u Ameriku te se nastanio u San Franciscu. G. 1905 uređivao list Naša Sloga u San Franciscu. G. 1909 pozvan je da uređuje Jadran u San Franciscu (osnovan 1908), koji je uređivao, a kasnije i izdavao sve do 1920. G. 1921 pohodio je domovinu pa se zatim vratio u Kaliforniju, gdje je nastavio publicističkim radom te g. 1925 osnovao list Narod u Oaklandu, koji i danas izlazi pod njegovom upravom i uredništvom.