AKACIJE, † 365 ili 366, biskup cezarejski iza smrti Euzebija cezarejskoga 340. Kao fanatičan pristaša arijanstva nadao se kao konsekrator sv. biskupa Ćirila jeruzalemskoga, da će i njega pridobiti za arijanstvo, kako je već prije predobio zaklete neprijatelje sv. Atanazija, srijemske biskupe Ursacija i Valenta. Ali se tu prevario, jer je Ćiril vazda stalno učio čistu katoličku nicejsku nauku, premda nije spominjao ni Arija ni arijanstva i premda je dulje vremena zbog umirenja stranačkih strasti izbjegavao izraz »homousios«. Poradi toga je imao mnogo trpjeti od metropolite Akacija, silno utjecajna na carskom dvoru, koji ga je svojim spletkama dva puta (358 i 360) protjerao iz Jeruzalema. Akacije bijaše baš u to vrijeme ponajglavniji pobornik arijanstva na sinodama u Milanu (355), Antiohiji (358) i Seleuciji (359). Ovdje je poprimio 4. sirmijsku formulu (homoios), ali je zabacivao »kata panta homoios« i isto tako nijekao sa svojih 38 pristaša »homousios« i »homoiousios«, kao i drugu krajnost »anomoios«. Svrgnut od seleucijske sinode, doveo je uz pomoć Konstancijevu »homoios« do pobjede. Uz pravovjernoga cara Jovinijana prizna »homoios kat’usian«. Pod carem Valentom opet se uteče arijanstvu te je 364 ponovno svrgnut. Začasnu povlasticu, kojom je nicejski sabor u 7. kanonu odlikovao jeruzalemskog biskupa, nije htio priznati.