A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: akacija
Svezak: 1
Stranica: 126
Vidi na enciklopedija.hr:
akacija
AKACIJA, Acacia. Rodu akacija iz por. mimoza (v.) pripada nekoliko stotina subtropskih i tropskih biljaka, razvijenih u obliku drveća ili grmova, rjeđe penjačica, s trnjem ili bez njega. Zajednička su im obilježja: dvostruko perasti listovi (s mnogo malih listaka) i sitni pravilni cvjetovi, koji čine brojne guste glavičaste ili produžene cvatove. Srasle dijelove ocvijeća nadvisuju brojni prašnici, koji bojom (najčešće žutom) daju glavni izgled cvatovima. Akacije su značajne za afričke savane, u kojima se ističu visokom krošnjom i jačim ili slabijim razvojem trnja. Među akacijama ima mnogo vrlo korisnih biljaka. Takve su napose one, od kojih se dobivaju različite vrste guma, a koje rastu na području Afrike, Australije i Istočne Indije. Za dobivanje vrlo važnih guma (na pr. gummi arabicum) dolazi u obzir na prvome mjestu do 6 m vis. A. Senegal Willd., koja raste u Senegambiji, Sudanu, Nubiji i drugdje. Vrlo su važne za dobivanje vrsta guma još i: A. glaucophylla Stend., A. Abyssinica Hochst., A. stenocarpa Hochst. (južna Nubija, Abesinija). A. Arabica Willd., A. gummifera Willd., A. Farnesiana Willd., A. pycnantha Benth. i dr. Najveći dio tih vrsta za dobivanje gume dolazi u Africi, znatno manje u Aziji i u Australiji. Većina akacija imade napose u kori i u plodovima vrlo mnogo treslovina. Osobito su bogate tim tvarima australske vrste A. decurrens Willd., A. dealbata Link i A. pycnantha. A. Catechu (L. fil.) Willd., A. Suma Kurz (obje iz Prednje Indije i tropske Afrike) i još neke druge daju prerađivanjem drveta katehu, catechu nigrum, koji se mnogo upotrebljava za učinjanje koža i za bojenje. U Aziji ga od najstarijih vremena žvaču s betelom. A. homalophylla Cunn. iz južne Australije daje vrlo cijenjeno drvo, koje miriše na ljubicu, a A. melanoxylon R. Br. je najskupocjenije australsko drvo. F. K-n.
Nekoje se akacije goje kao ukrasno drveće kod nas u hrvatskim primorskim krajevima, osobito A. dealbata i A. longifolia (Andr.) Willd., koje cvatu već počevši od mjeseca siječnja ili ožujka. Cvjetne grančice obadviju vrsti šalju se koncem zime u velikoj množini s talijanske i francuske rivijere u velike gradove kao omiljelo zimsko cvijeće za bukete. Z. A.