CAROLINA (Constitutio criminalis Carolina). Na izmaku srednjeg vijeka došlo je kazneno pravosuđe u Njemačkoj u težak položaj. Uzroci tome bili su dvovrsni: vanjski, izvanredna rascjepkanost pravnih područja, i nutarnji, raspadanje jedinstvenog pravnog mišljenja nadolaženjem novih misli iz inozemstva, napose iz Italije. Pravna nesigurnost preotimala je sve više maha. Sa sviju odlučnih strana dižu se glasovi za što bržim izjednačenjem kaznenog prava i postupka s obzirom na prostor i osnovna načela. Najvažniji je korak u tom pravcu prije Caroline zakon iz g. 1507, poznat pod imenom Bambergensis (Constitutio criminalis B.). Zakonik sadržava pretežno postupovno pravo, ali ima i važnih materijalnopravnih propisa. Sastavio ga je vitez iz Franačke Freiherr Johann zu Schwarzenberg und Hohenlandsberg (1463—1528), osobita ličnost među svojim suvremenicima. Oko g. 1500 stupio je u službu biskupa u Bambergu kao predsjednik dvorskog suda i dvorski meštar, t. j. najviši činovnik svjetske vlasti. Bavio se lijepom književnošću i pjevao pjesme, proučavao Sv. Pismo i moralnu filozofiju i stjecao spremu za državnika i zakonodavca. Pridružio se reformaciji, a 1524 stupio je u službu brandenburških grofova. Iako nije znao latinski, upoznao se je s tečevinama talijanskog preporoda s pomoću prijevoda, koje je dao izraditi za svoju upotrebu.

Već u bamberškoj konstituciji uspio je Schwarzenberg kao dobar poznavalac njemačkog i talijanskog pravnog mišljenja spojiti jedno i drugo u cjelinu i dati joj jasan i razumljiv pravni izražaj. A upravo je ona služila kao uzor C-i (1535). Iz nje je C. preuzela više od polovice sadržaja. Nema sumnje, da je Schwarzenberg odlučno sudjelovao pri izrađivanju C-e. Izrađivanje i stupanje na snagu C-e zavuklo se radi otpora pojedinih knezova protiv izjednačivanja prava. Konačno joj je dodana t. zv. salvatorska zaporka, koja utvrđuje, da se Carolinom ne ukida kazneno pravo pojedinih zemalja. C. se ubrzo proširila po Njemačkoj. Do g. 1870 bila je prvi i jedini kazneni zakonik za čitavu Njemačku. Pravi joj je naslov: Des allerdurchleuchtigsten grossmechtigsten unüberwinddlichsten Keyser Karls des fünften und des heyligen Römischen Reichs peinlich gerichtsordnung. Ali Karlo V. imao je vrlo malo udjela u stvaranju tog zakonika; dao mu je samo ime, a da njemačkog jezika nije ni poznavao.

C. sadržava u jednakoj mjeri postupovno i materijalno kazneno pravo. Bavi se samo najtežim kažnjivim djelima, koja se kažnjavaju »peinlich« kaznom na tijelu, životu i časti, dok se s t. zv. građanskim slučajevima ne bavi. Ona je prva dala izražaj javnopravnom shvatanju kaznenog prava isključujući svaku nagodu (transactio). Zabacuje sve neograničene pojmove zločina kao crimen maiestatis, vis, iniuria, falsum, stellionatus. Sustav kazni nije nov. Možda je u nekoj mjeri ublažen. Osakaćenje i smrtna kazna gotovo su isključive kazne. Čitav sustav počiva na odmazdi, zastrašivanju i tome, da se okrivljenik učini neškodljivim. Kod mnogih teoretskih pitanja, koja Schwarzenberg nije bio u stanju riješiti sam, upućuje na potrebu, da se saslušaju mišljenja stručnjaka i poznatih pravnika (pravnih fakulteta), na pr. u pogledu uzročne veze i pitanja uračunljivosti. Glede krivnje utvrđuje, očito na osnovu rimskog i talijanskog prava, da je uvijek potrebna zla nakana (dolus, umišljaj, »fürsetz«). Kao drugi oblik kaznenopravne krivnje poznaje nehat, koji stoji između zle nakane i slučaja. I u tom se, kao i kod pokušaja, koji je bio nepoznat njemačkom pravu, povodi za talijanskim uzorima.

Iz Njemačke proširila se C. u susjedne zemlje, napose Švicarsku, Nizozemsku i Poljsku.

LIT.: Schröder-v. Künsberg, Lehrbuch der deutschen Rechtsgeschichte, 1919; R. v. Hippel, Deutsches Strafrecht, sv. I., 1925. S. F-k.