CARMEN SYLVA književno je ime prve rumunjske kraljice (od 1869) Elizabete, žene Carola I. iz kuće Hohenzollern, rođ. Neuwied, * Mon repos na Rajni 29. XII. 1843, † 2. III. 1916. Napisala je oko 50 svezaka, najvećim dijelom u njemačkom, kao svom materinskom jeziku, manje u rumunjskom, kao u jeziku svoje druge domovine, u francuskom i engleskom. Neka je djela napisala u isto doba u svim tim jezicima. Bavila se i slikarstvom i glazbom. Poznavala je strane književnosti, naročito Dantea, koga je javno komentirala u svojoj palači u Bukureštu. Kao književnica posjedovala je veliku duhovnu kulturu, ali malu inventivnost. Držala se romantičkog pravca. Prijatelji su joj bili rumunjski pjesnik Vasile Alecsandri i francuski romanopisac Pierre Loti, koji je izdao njene francuske epigrame Pensées d’une reine (Pariz 1882). Na ponuku Alecsandrija počela je objavljivati književna djela, koja obasežu liriku (poznata je zbirka Mon repos — Meine Ruhe, 1881, neka vrst domaće kronike, koja sadržava za svaki mjesec u godini po koju baladu, a za svaki dan po jedan sonet ili sentenciju), novele i romane, kadikad psihološke sadržine, kao Es klopft (1887) i Astra (1886), iz rumunjskog života. Od njezinih romana smatra se najuspjeliji Aus zwei Welten (franc. Le Roman d’une princesse). Pisala je i priče za djecu (Pelesch-Märchen 1883, 1887, Pelesch im Dienst 1884 i t. d.), komedije i drame, u kojima obrađuje rumunjske legende, kao onu o majstoru Manojlu (sličnu onoj o zidanju Skadra) i Marioară, te napokon putopis Rheintochters Donaufahrt = rumunjski Pe Dunăre (»Dunavom«). Kao rumunjska kraljica razvila je veliku djelatnost na polju socijalne pomoći (u Crvenom Križu, u dobrotvornim društvima i t. d.) i kućne industrije. Zaslužna je za rumunjski folklor. Osnovala je Elizabetin red (orden) za gospođe.

LIT.: Mite Kremnitz (njena prijateljica i suradnica), Carmen Sylva, Leipzig 1903; Petre V. Hanes, Histoire de la littérature roumaine, Pariz 1934. P. S.