CARISSIMI, Giacomo, * Marino 17. IV. 1605, † Rim 12. I. 1674, talij. skladatelj kantata i oratorija. Potekao je iz obrtničke obitelji. Bio je najprije pjevač, poslije orguljaš u Tivoliju. Kratko je vrijeme bio kapelnikom u Assisiju, a od 1628 (1630?) kapelnik u crkvi sv. Apolinara u Rimu. C. ide među najbolje skladatelje kantata, a smatra se prvim velikim skladateljem oratorija prije Händela. Njegova se djela odlikuju nesamo lijepom i plemenitom melodikom nego i smirenošću u cjelokupnoj izgradnji. U kantatama očituje svježinu i dubinu osjećaja, osobiti humor i smisao za razmjernost dijelova. Oratoriji C-ija sačuvali su se u rukopisima u knjižnicama u Parizu, Londonu, Oxfordu i Hamburgu, svega njih 15, među ovima Abraham i Izak, Jefta, Jona, Hiob i dr. Među ova djela ubrajaju se i njegove »historije«, kao Historia divitis i sl. Mnogo se njegovih djela na žalost izgubilo, a i od tiskanih sačuvali se tek poneki rijetki primjerci: Missae 5 v. et 9 v., Sacri concerti 2—5 v. Pojedini 1—3-glasni moteti nalaze se u izdanim zbirkama. C. je napisao i raspravu Ars cantandi. Bio je učitelj mnogih poznatih skladatelja, među ostalima i A. Scarlattija.

LIT.: A. Schering, Geschichte des Oratoriums, 1911; A. Schmitz, Geschichte der weltlichen Solo-Kantate, 1914; M. Brenet, Les oratoires de C. (Riv. musicale, 1897); J. Andreis, Povijest glazbe, Zagreb 1942. B. Š.