CARIĆ, 1. Jakov, * Svirče na Hvaru 25. III. 1881, književnik. Kao srednjoškolski profesor služio je u Splitu, Zadru, Dubrovniku i Zagrebu; umirovljen je 1932. Surađivao je pjesmama u Pučkoj Prosvjeti, Danici, Novom Beharu, Narodnoj Svijesti, Hrvatskoj Reviji. Posebno je objavio zbirke pjesama Kosovke, Dubrovnik 1913; Tužna knjiga, Dubrovnik 1931; a zadnjih godina većinom pjeva u čakavskom narječju rodnoga kraja. G. 1913 tiskao je raspravu Hrvati i Srbi (Dubrovnik 1913); dijalektološko-akcenatska rasprava Nešta o hrvatskom akcentu izišla mu je u Programu hrv. zadarske gimnazije (1907/8), a književna rasprava Preradović-Kranjčević u Programu dubrovačke gimnazije (1911).

2. Juraj, * Svirče na Hvaru 5. I. 1854, † Jelsa na Hvaru 5. IV. 1927, književnik i pisac stručnih djela za nautičke škole. Svršivši nižu gimnaziju i dva razreda nautike u Splitu plovio je kao poručnik dvije godine, i ovo putovanje dalo mu je građu za glavno djelo. Nastavio je višu nautiku u Rijeci, pa u Trstu, a na politehnici u Grazu učio je matematiku i fiziku. Bio je nastavnikom nautičke škole u Bakru i Dubrovniku, a upravitelj u Kotoru; umirovljen je na početku svjetskog rata. Poslije rata bio je u Splitu izvjestitelj za srednje i stručne škole, zatim nadzornik pomorskih akademija. Glavno mu je djelo Slike iz pomorskog života (Zagreb 1884, 1885; Sarajevo 1925), u kojemu je u nas prvi put prikazan najvećim dijelom život naših mornara na pučini. Građa je proširena razmatranjem psihologije mornara, političko-kulturnim podatcima o zemljama, kojima krstare, popularnim izlaganjem znanstvenih teorija iz meteorologije i oceanografije, ponajviše u obliku razgovora. Romanom Obitelj kapetana Opovića (Zagreb 1895) pružio je opis narodne borbe na Hvaru protiv autonomaštva i sliku naših brodova na jedra pred slomom. Roman Krvna osveta u Boki Kotorskoj (Split 1918) ispričan je živo i jezički bogato, ali se u njemu pisac ograničio na etnografsku dokumentaciju i ilustraciju krvne osvete. Kao nautički stručnjak započeo je prvi pisati hrvatski o toj znanosti te je objavio više djela: Elementi matematičke geografije (Rijeka 1888), Nautika (Bakar 1890) i više rasprava. Dopunio je Vodopićevu Mariju Konavoku, tiskao je knjigu Kristof Kolombo i otkriće Amerike (Zagreb 1892), a na talijanskom jeziku Del poeta raguseo M. Vetranić (Program nautičke škole u Dubrovniku 1895).

LIT.: A. Petravić, Četvrte studije i portreti, 1923; A. Wenzelides, Predgovor »Slikama« (1925); V. Zaninović (Život i rad, 1927). V. B. Z.