CARCO, Francis (porodično ime Carcopino), * Numeja (Francuska Kaledonija) 3. VII. 1886, francuski književnik. Književni je rad započeo pjesmama kao pristaša pjesničke skupine »fantaisistes«, koja je stajala u opreci prema ostatcima romantizma i zloporabi simbolizma. Prvi roman Jésus la Caille nastao je 1914. C. voli prikazivati sumnjive društvene krugove i propalice gledajući u njima igračke sudbine, okružene atmosferom sjete; stil mu je daleko od svake deklamacije. Napisao je životopise Villona i Utrilloa, bavio se kritikom umjetnosti, objelodanio zanimljive reportaže i odlomke svojih uspomena; od 1937 član je akademije Goncourt.

BIBL.: Knjige pjesama: La Bohème et mon coeur, 1912; Chansons aigres-douces, 1913; Au vent crispé du matin, 1913. Romani: Jésus la Caille, 1914; Les Innocents 1917; Au coin des rues, 1918; Scènes de la vie de Montmartre, 1919; Bob et Bobette s’amusent, 1919; L’Équipe, 1919 (hrvatski prijevod K. Krstića, Hrv. književna naklada 1940); L’homme traqué, 1922 (nagrađeno velikom nagradom Franc. Akademije); Verotchka l’Étrangère, 1923 (hrv. prijevod R. Ivanovića, Zabav. biblioteka, 1924); Rien qu’une femme, 1924; Perversité, 1925; L’ombre, 1933; La lumière noire, 1934; Mémoires d’une autre vie, 1934; Brumes, 1935 i t. d. Kritika umjetnosti (osim spomenutih): Maurice de Vlaminck, 1920; Les Humoristes, 1921; Chas. Laborde, 1921. J. D-e.