CARCANO, 1. Giulio, * Milan 7. VIII. 1812, † Lesa (Lago Maggiore) 30. IV. 1882, talijanski književnik, jedan od Manzonijevih sljedbenika; piše stihove, romane i novele, od kojih mu je najpoznatiji roman Angiola Maria, 1839, iz suvremenog života. Zaslužan je kao dobar prevodilac Shakespeareovih djela (u 12 knjiga, Milan 1875—82).

LIT.: F. Bernetti, L’opera letteraria di G. C., Rim 1918; B. Croce, La letteratura della nuova Italia, V., Bari 1939. M. D-ić.

2. fra Michele, blaženi, * Milan (ili Lomazzo Comasco) negdje između 1410 i 1420, † jamačno 1485, propovjednik i duhovni pisac. Pripada milanskoj plemićkoj porodici, koja potječe iz Carcana. Identičan je s fra Michelom da Milano, kojega su mnogi držali drugim čovjekom. G. 1440 stupio je u Comu u franjevački red. Ide u krug velikih talijanskih propovjednika 15. st., koji su po trgovima zanosili mnoštvo. Snagom njegove riječi osnivale su se bolnice. Da se stane na put lihvi, na njegov je poticaj osnovana prva dobrotvorna kreditna ustanova (»mons pietatis«), i to u Perugiji 1462. Pisao je asketske spise i zbirke propovijedi, od kojih su najznatniji Quadragesimali. Jedan njegov Confessionale preveo je na hrvatski Jakov Blažiolović, te je tiskan glagoljicom u Senju 1496 pod naslovom Spovid općena. To je prva knjiga, što je u Hrvatskoj tiskana na živom narodnom (čakavskom) jeziku.

BIBL.: De fide christiana, Basilea 1479; Trattato della Confessione, Mleci 1484, od koje neka kasnija izdanja nose naslov Confessione generale; Quadragesimale de poenitentia, Mleci 1487; Quadragesimale in decalogum, Mleci 1492; Quatuor novissima, Köln 1492; Sermonarium de commendatione virtutum et reprobatione vitiorum, Milan 1495 i t. d.

LIT.: P. Sevesi, Il beato M. C. da Milano, O. F. M., Archivum franciscanum historicum, knj. III (1910) i IV (1911); E. Motta, Il beato M. da C., Bolletino di storia patria per le provincie di Como, sv. XX (1886); P. Kolendić, Karaćolov »Quadragesimale« u srpsko-hrvatskom prevodu, Godišnjak skopskog filoz. fakulteta, I. (1930); I. Milčetić, Prilozi za literaturu hrv. glagolskih spomenika, Starine XXIII. V. Š.