CARBONARIUS DE WIESENEGG, Gregor, * Naklo kod Kranja 12. III. 1651, † Kranj 1. II. 1717, liječnik. Svoje ime Oglar (Voglar) latinizirao je, kad se nalazio na naukama. Filozofiju je učio u Beču, a medicinu u Rimu. Liječničku praksu vršio je najprije kod kuće, a zatim u Radgoni 1681—86. Kao zemaljski liječnik za Kranjsku i Korušku podignut je u plemićki stalež i 1689 bio pozvan u Rusiju k Petru Velikom za tjelesnoga liječnika. Osumnjičen zbog tajnih veza s isusovcima bio je 1690 u istrazi, i zabranjeno mu je bilo dopisivanje. Kasnije je opet postao carev suradnik i pratilac te je sudjelovao u pohodu na Azov 1696; 1700 bio je u nesrećnoj bitki kod Narve od Šveda zarobljen i odveden u Reval. Pušten na slobodu istom 1704 posredovanjem rimsko-njemačkoga cara otišao je u Moskvu i ondje djelovao u »Medicinskom kabinetu« do 1714, kada je otputovao u Rim. Putni ga list naziva carevim delegatom, koji ide na vlastitu želju u domovinu. Prema nekima išao je radi združenja ruske crkve s rimskom, no vjerojatno je, da je išao u Italiju tražiti liječnike za rusku službu. G. 1715 došao je u Ljubljanu, a na povratku iz Rima nenadano se razbolio u Kranju i umro. U oporuci je ostavio liječniku Heineju u Kranju svoj instrumentarij i ručnu ljekarnu, a nećaku Andreju (1683—1766; umro kao župnik u Križima kod Tržiča) svoju knjižnicu. Općina Naklo baštinila je po njemu 5.000 for. za gradnju vodovoda, koji još danas nosi njegovo ime.

LIT.: A. Koblar, Zgod. fara Ljubl. škofije, II., 1885; F. Kaučič, Ljubljanski zvon, 1895; I. Pintar, Jugoslavija, 1922. J. G.