CARAFA, plemićka porodica iz južne Italije, isprva tek nadimak (C. »boca«) Gregorija iz kuće Caracciolo (v.), koji je u prvoj polovici 12. st. bio zakupnik napuljskih poreza na vino. U 14. st. pročula se ta porodica, ali se razdijelila na dvije glavne grane: della Spina i della Stadera. Iz prve je grane uz ostale i Fabrizio C., koji je 1594 branio Roccellu od Turaka, i austrijski glavni vojskovođa Giovanni C. (17. st.). Kud i kamo znatniji potomci roda della Stadera potekli su od anžuvinskog državnika Antonija. Među njima se ističu: Oliviero C. (1406—91), koji je kao kardinal sagradio prvu palaču na rimskom brežuljku Kvirinalu, a kao papin admiral 1472 osvojio Smirnu; Carlo C. (1561—1633), osnivač reda »pobožnih radnika«; Vincenzo C. (1585—1649), 1646—9 isusovački general; Girolamo (Geronimo) C. (1564—1633), carski namjesnik i državni knez, istakao se u borbi protiv čeških staleža 1620; Antonio C. († 1693), kao carski vojskovođa sudjelovao kod obrane Beča protiv Turaka 1683 i u borbi protiv madžarskog ustanka (pokolj u Prešovu 1687); Tiberio C. (1669—1742), knez od Chiusana, gotovo za čitavog svog života protivnik Španjolaca, pripadao je među najznatnije napuljske prethodnike prosvjetiteljskih reforma; Ettore C. (1767—99), jedan od osnivača partenopejske republike, koga su Burbonci objesili, pošto su se vratili u Napulj. Od pobočne loze knezova Stigliano potječe žena napuljskog kralja Medina de Las Torres, na koju nas podsjeća veličajna ruševina »Palazzo di Donn’Anna« na obronku Posilipa. — Za svjetsku je povijest znamenit ogranak grofova Maddaloni, koji također potječe od della Stadera, a osnovao ga je državnik Diomede C. († 1487); tom je ogranku pripadao Giov. Antonio C., kao Pavao IV. jedan od najodlučnijih papa, koji su pripadali razdoblju katoličke obnove. Njegovi nećaci, kardinal Carlo, prije ratnik, i Giovanni, osuđeni su pod njegovim nasljednikom Pijom IV. na smrt (1561), ali ih je Pio V. iza smrti rehabilitirao. Kardinal Antonio C. (1538—91), rođak papin, zaslužan je kao izdavač Biblije i poslanica. C. su neko vrijeme u 18. st. imali imanja i u Vočinu (Slavonija, kotar Podr. Slatina).

LIT.: A. v. Reumont, Di C. von Maddaloni, 2 sv., Berlin 1851; G. Duruy, Le cardinal Carlo C., Pariz 1883; M. Schipa, Il regno di Napoli nel tempo di Carlo Borbone, 2. izd., 1925.