CARACCIOLO, 1. Giov. Battista, nazvan Battistello, * Napulj između 1570—80, † između 1635—37, talijanski slikar. Učio je kod Fabricija Santafede. Kad je M. da Caravaggio boravio u Napulju, C. se prvi poveo za njegovim načinom slikanja. Pošto je mnogo radio na freskama, a usto je primio različite poticaje od bolonjskih slikara, prestao je kasnije isticati svijetlo-tamne kontraste i približio se opet starijoj tradiciji. Kako se nije nikada priključio Riberinu krugu, koji je u najoporijem obliku nadovezao na Caravaggia, stvara on vezu između sljedbenika Caravaggia, koji nastoje djelovati istančanim i intimnim bojama (glavni im je predstavnik u Napulju Artemisia Gentileschi), i samoniklih napuljskih slikara, od kojih je najviše utjecao na Stanzionija i Vaccara. Suprotne polove u njegovu razvoju označuje u jednu ruku Petrovo oslobođenje (Napulj, Monte della Misericordia), a u drugu ruku Krist i Samarićanka (Milano, Brera). Velik broj njegovih freska ukrašuje u Napulju kartuzijanski samostan San Martino, S. Teresa degli Scalzi, Gesu Nuovo i t. d.

LIT.: R. Longhi, Battistello u L’Arte, sv. XVIII. (1915); H. Voss u Jahrb. preuss. Kunsts., sv. XLVI. (1921). U.

2. fra Roberto, nazvan Roberto da Lecce, * 1425, † 1495, talijanski propovjednik iz Lecce, konventualac, poslije sv. Bernardina Sijenskog najveći propovjednik franjevačkog reda 15. st. u Italiji. Obilazeći mnoge gradove znao je vatrenom riječi zatalasati vjerskim zanosom mnoge krajeve Apeninskog poluotoka. Duže se je zadržavao na dvoru u Napulju, gdje je zapisao korizmene propovijedi. Tako je nastao njegov zbornik Quadragesimale, Napulj 1475, koji je postao tako popularan, da je do kraja 15. st. izašlo 26 njegovih izdanja. Te su propovijedi doprle i k nama, te ih još u istom stoljeću prevode na čakavsko narječje senjskog kraja dva senjska svećenika, Petar Jakovčić i Silvestar Bedričić, pod natpisom Korizmenjak, tiskan u Senju glagoljicom 1508; slagali su ga senjski kanonici Urban i Tomas.

LIT.: F. Torraca, Studi di storia letteraria napoletana, Livorno 1884; L. Marenco, L’oratoria sacra italiana nel medio evo, Savona 1900; A. Galletti, L’eloquenza, Milan 1938; P. Kolendić, Karaćolov »Quadragesimale« u srpskohrvatskom prevodu, Godišnjak skopskog filozof. fakulteta, I., 1930. M. D-ić.