CARACCIOLO, južnotalijanska plemićka obitelj. Pripada najstarijim obiteljima u Napulju (spominje se već u 12. st.), a neki drže, da je potekla iz Bizanta. Raširila se preko čitave južne Italije, pa je od nje potekao i rod Carafa. Rodoslovlje joj je vrlo zapleteno. Najznatniji ogranak Avellino osnovao je pod konac 15. st. Domizio C.; od 1572 nose mu nasljednici naslov vojvode, 1609 dobivaju nasljedno pravo kancelara u napuljskom kraljevstvu; 1708 postaju i španjolski grandi, a 1715 knezovi rimskoga carstva. Od pojedinih članova obitelji C. ističu se vremenskim slijedom ovi: Giovanni, nazvan Sergianni, svemoćni miljenik Ivane II., napulje kraljice; ipak je njezinom privolom 1431 umoren; Marino (1459—1538), državnik Karla V. i kardinal, ljuti protivnik Lutherov; Galeazzo († 1586), njegov sin, priklonio se pod utjecajem Juana de Valdesa reformaciji i prebjegao Kalvinu; Ser Giovanni (da Melfi, 1480—1550), napustio je Španjolce i pristao uz Francuze, postao franc. maršal i napokon guverner Piemonta; Ascanio Francesco (1563—1608), osnovao 1585 red Clerici regulares minores, a 1807 proglašen svecem; Domenico (1711—89), kao poslanik u Parizu pristao je uz enciklopediste; kao potkralj Sicilije proveo mnoge reforme i postao napokon napuljski ministar predsjednik; Francesco (1732—99), istakao se u službi Engleske i napuljskoga kralja kao vješt admiral. Na putu u domovinu, odakle su baš protjerali Bourbonce, stupio je u službu novoosnovane »partenopejske republike«. Kad su se Bourbonci vratili u Napulj, zatraže, da se osudi na smrt, i Nelson ga dade objesiti.

LIT.: Za C. uopće: F. Fabris, Supplementi napoletani, uz djelo: Litta, Famiglie celebri italiane, Napulj 1902. Za pojedine članove obitelji: M. Schipa, Un ministro napoletano del secolo XVIII: Domenico C., Napulj 1897; F. Lemmi, Nelson e C. e la Repubblica napoletana, Firenca 1898.