CAPRI, otočić na južnom kraju Napuljskog zaliva (10,36 km²). Ima četverouglast oblik s dužom osi I—Z i sastoji se iz tri dijela. Na I je vapnenačka uzvisina Lo Capo s najvišom točkom od 334 m, u sredini je niži pojas eocenskog fliša (130 m), a na Z se strmo izdiže prostraniji vapnenački dio s najvišom točkom Monte Solaro (589 m). Ova se tri dijela znatno razlikuju. Erozijom središnjeg nepropustljivog dijela istaknuti su rubni vapnenački bregovi. Po svom sastavu C. je u vezi sa susjednim sorentskim poluotokom. Na J i JI su valovi otvorenog mora u vapnenačkim stijenama izradili par stotina metara visoke grebene, tako da je otok pristupačan samo na obalama središnjeg, manje otpornog flišnog dijela. Na S je mali zaliv Marina Grande, a na J Marina Piccola.

C. ima veoma blagu i prijatnu klimu. Klima omogućuje razvoj sredozemnog bilja i gajenje vrlo osjetljivih kultura. Osim povrća i voća naročito se cijene odlična vina s Caprija. Klima je, uz romantičan položaj, bogate vidike i rijetke prirodne ljepote, osigurala otoku velik putničarski značaj. U svako doba godine, osobito zimi, boravi na otoku velik broj stranaca. Bogataši različitih zemalja izgradili su i udobne vile. Nebrojeno posjetilaca dolazi na jedan dan iz Napulja i susjednih obalnih kupališta. More je izradilo mehaničkim i kemijskim radom u vapnenačkim stijenama brojne spilje, među kojima je Modra spilja (Grotta azzurra) na sjeverozapadnoj obali najpoznatija. Otkrio ju je 1826 njem. slikar Kopisch. Kroz morsku vodu probija sunčana svjetlost i pošto se odbije od morskog dna, osvjetljava divnom modrom bojom spilju dugu 54, široku 30, a visoku 15 m.

Na otoku su glavna mjesta Capri (8.041 stan.), putničarsko središte, spojeno s pristaništem Marina Grande, kolskom cestom i žičanom željeznicom, i zatim Anacapri, na zapadnoj vapnenačkoj zaravni sa 2436 stan. (1931).

Na C-u su nađeni tragovi prethistorijskih stanovnika. Spada među prve grčke naseobine u Italiji. Čini se, da su već u doba rimskih careva Caprae uživale glas veoma prijatnog mjesta. Tu boravi August, a Tiberije je gotovo stalno proveo tu 12 posljednjih godina života.

LIT.: P. Oppenheim, Beiträge zur Geologie der Insel Capri und der Halbinsel Sorrent, Berlin 1889; H. Karsten, Zur Geologie der Insel Capri, Stockholm 1895; V. Cuomo, L’isola di Capri come stazione climatica, Napulj 1894; G. Rovereto, L’isola di Capri, Genova 1907; R. Bellini, Osservazioni geomorfologiche sull’ isola di Capri, Milan 1910; Isti, Studio sintetico sulla geologia dell’ isola di Capri, Pavia 1916. J. R-ć.