CAPITIS DEMINUTIO u rimskom pravu označuje neke promjene u osobnopravnom položaju rimskoga građanina, a time i u njegovoj pravnoj sposobnosti. Pravna osobnost (status) rimskoga građanina ima tri sastojine: slobodu (status libertatis), rimsko građansko pravo (status civitatis) i položaj u obitelji (status familiae). S obzirom na te sastojine trojaka je i c. d.: maxima, media i minima. C. d. maxima znači gubitak slobode rimskoga građanina, koji se time izjednačuje s robom, a gubi i rimsko građanstvo i pripadnost rimskoj obitelji. To se događa, bude li rimski građanin zarobljen u ratu kao i u nekim slučajevima kazne. Kod c. d. media gubi se rimsko građanstvo (civitet), a time i pripadnost obitelji, koja je osnovana na civilnopravnoj očinskoj vlasti, ali ne i sloboda. Građanin tim gubi prava, koja mu daje rimsko civilno pravo (ius civile), ali pridržava prava iuris gentium, koja pripadaju i peregrinima kao slobodnim ljudima. To biva dobrovoljno, na pr. iseljenjem u koju latinsku koloniju ili stranu državu, ili za kaznu (tako kod aquae et ignis interdictio, koja je vezana s progonstvom). C. d. minima znači istup iz dosadašnje agnatske (na očinskoj i bračnoj vlasti osnovane) obiteljske veze ili prijelaz u koju drugu rimsku obitelj. Budući da rimski građanin tim osniva novu obitelj ili pristupa kojoj već postojećoj obitelji, znači c. d. minima zapravo samo promjenu (permutatio), a ne gubitak obiteljskog statusa. Ovdje može nastupiti slučaj, da se pravna sposobnost ne umanjuje nego proširuje (tako kod emancipacije, v.). M. H-t.