CAP-BLANC, opć. Laussel, dép. Dordogne, izišao je na glas, kada je E. Rivière 1894 u tamošnjoj pećini našao mnogo starina, koje potječu iz doba mlađeg solutréena. G. 1908 dao se Lalanne na sistematsko istraživanje ove pećine, kojoj je ulaz nadstrešen prirodnom strehom, koja je visoka 3—5 m, a ide 15 m u dubinu. On je tu razgalio sedam različitih arheoloških strata, odijeljenih međusobno sterilnim naslagama, a osobito bogata bila su dva ognjišna sloja, koja je on prozvao foyer supérieur i foyer inférieur. Oba su ova sloja po svom sadržaju posve jednaka. Faunu karakterizira obilje kosti od soba, a uz to manje obilno kosti od konja, vuka, lisice, lava, vola, jelena, saiga-antilope i t. d. Od rukotvorina bilo je tu kamenih klinova, čekića, dlijeta, strugalica, svrdala, pila i dlijeta za graviranje te različitoga oruđa od kosti i rožine, kao igala, gladila, dlijeta, šila, šupljih cijevi; ostava nema. Od nakita je bilo različitih provrtanih zubi i školjaka (nassa, cyprea, petunculus). Od crteža ističe se glava konja i soba te jedan zapovjednički štap (bâton de commandement), kojemu kraća grana ima oblik ljudske noge sa četiri prsta. Mnogo je veću vrijednost dobila ova pećina, kada je Peyrille dao okrenuti jednu stijenu, koja se odlupila od stropa, te ugledao na njoj pomno uklesan lik bizona, što ga je ponukalo, da pomno pretraži i očisti pobočne stijene, koje je do neke visine zatrpao krš, koji se je odlupio korozijom od stropa i od pobočnih zidova. Tu je našao cijeli niz u reljefu jednako savršenom tehnikom prikazanih konja, kako stupaju u povorci, i dva bizona. Konji su različite veličine, obično naravne, ali je jedan 1,90 m dug, a drugi čak 2,15 m. Ti reljefi odaju veliko naturalističko shvaćanje i veliku tehničku izradbu, koja zadivljuje gledaoca to više, jer je sve to klesano kamenim oruđem i brušeno pješčanikom. Ove skulpture, iako su od vremena mnogo štetovale, idu među najbolje spomenike magdalenske skulpture. U tehničkom pogledu opažamo tu po prvi put, da se konture likova, kao u staroegipatskih petroglifa, duboko urezuju i prema liku zaobljuju, što nam predstavlja prvi korak do poluoblog plosnog reljefa, a u estetskom pogledu zapaža se neko, iako još primitivno, monumentalno shvaćanje, uz razvijen smisao za prirodne oblike. Njihova je vrijednost za ocjenu povijesti umjetnosti čovječanstva to veća, što je sve to stvoreno mnogo desetaka stoljeća prije najstarijih asirskih petroglifa i skulptura. Ć. T.