A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Cantor
Svezak: 3
Stranica: 600
Vidi na enciklopedija.hr:
Cantor, Georg
CANTOR, 1. Georg, * Petrograd 3. III. 1845, † Halle 6. I. 1918, matematičar. Obitelj mu se doselila iz Kopenhagena u Petrograd, a odatle 1856 u Frankfurt na Majni. Učio je matematiku, fiziku i filozofiju u Berlinu. Preko 40 godina bio profesor matematike i filozofije u Halleu.
Baveći se na pobudu E. Heinea trigonometrijskim redovima (teorem jednoznačnosti), došao je 1872 do svoje teorije realnih brojeva i do pojma skupa i derivacije skupa, a poslije do čitave nove nauke, teorije skupova, koju je 1874—97 toliko izgradio, da je današnja teorija skupova zapravo razrađivanje njegovih ideja. Od osnovne je važnosti razlikovanje dviju vrsta neizmjernog: prebrojivo i neprebrojivo (1874). Stvorio je teoriju transfinitnih brojeva: kardinalnih (ovamo dolaze i t. zv. alefi) i ordinalnih; strogo je matematički analizirao i formulirao kontinuum, uveo uređene i dobro uređene skupove i t. d.
C. je imao mnogo protivnika (osobito Kronacker!), pa je stoga 1884 htio napustiti matematiku i posvetiti se filozofiji. U matematici bio je C. širokih pogleda, pa danas njegove ideje zadiru u znatne dijelove matematike, fizike, logike i filozofije. Bavio se filozofijom i religijom; Bolzano mu je glavni prethodnik. C. je pokrenuo osnivanje Deutsche Mathern. Vereinigung (1890), pa mu je i prvi predsjednik; jedan od pokretača međunarodnih matematičkih kongresa (prvi u Zürichu 1897).
BIBL.: Georg Cantor, Gesammelte Abhandlungen, izdao E. Zermelo.
2. Moritz, * Mannheim 23. VIII. 1829, † Heidelberg 10. IV. 1920, povjesničar matematike. Bio je profesor u Heidelbergu.
BIBL.: Napisao je Mathematische Beiträge zum Kulturleben der Völker, Halle 1863, a 1856—98 prikazao u »Zeitschrift für Mathematik u. Physik« brojnu povijesnu građu iz matematike, kao na pr. Euklid und sein Jahrhundert, 1867, Die Römischen Agrimensoren, 1875. Uređivao 1877—1912 »Abhandlungen zur Geschichte der Math.«, Leipzig. Glavno mu je djelo Vorlesungen über die Geschichte der Mathematik, u 4 knjige: I. 1880 (4. izd. Leipzig 1922), II. 1892 (3. izd. 1913), III. 1894—98 (2. izd. 1901), IV. do 1909 (sa suradnicima). Đ. K.