AJAN (pl. od arap. riječi ajn »oko, izvor, odličnik«). Ajani su bili neka vrsta gradskih tribuna, koje su birali odličniji građani na određeno vrijeme, pa i doživotno. Oni su branili interese građana pred organima vlasti, a u važnijim poslovima zvali su ih namjesnici pokrajina na vijeće. Po zakonu od 1178 (1764—5) dobili su to pravo bosanski gradovi. Izbor se vršio pod nadzorom šerijatskog suda i javljao namjesniku, ali namjesnik nije smio ni na koji način utjecati na izbor. U siječnju 1769 izdan je naročiti ferman, kojim se strogo zabranjuje namjesnicima imenovati ajane, kako su to neki počeli činiti. U vijeću su imali ajani samo votum consultativum; ali je namjesnik s njihovim raspoloženjem morao računati, jer su oni znali često prosvjedovati na carigradskom dvoru proti namjesnikovim odredbama, a i proti samoj namjesnikovoj osobi. Ovo je pravo dokinuto 1836 uvođenjem reformi u Turskoj. Potomci nekih bosanskih ajana prozvaše se Ajanovići. (Isp. Glasnik zemaljskog muzeja za 1917, str. 252).