CANTHARIDIN (kantaridin, grč. ϰανϑαϱίς »babak«) sjajni su bezbojni kristali bez mirisa, oštra okusa, tope se u alkoholu te običnom, octenom i petrolejskom eteru. Neutralnoga je ili slabo kiseloga karaktera. Dolazi u nekim dijelovima bapka (Lytta vesicatoria, vrsta Meloe, Mylabris), a najviše u muškim i ženskim spolnim organima. Topi se u kalijevu ili natrijevu lugu i tvori soli, kantaridate. U bapcima ga ima po našoj farmakopeji najmanje 0,60%. Sada uzimaju k. mjesto babaka, jer im je količina kantaridina vrlo različita. Od k. se upali koža i pocrveni, te nastaju mjehuri (lat. vesica). Zato i sredstvo, koje prouzrokuje mjehure, nazivaju vesicatorium ili vesicans. K. se upotrebljava kod upale pluća, bronhija i pleure, kod neuralgije, protiv išijasa, sušice, ljuskavog lišaja, lepre, kod upale zubi, ušiju, žila, zglobova, reumatizma i t. d. K. je vrlo otrovno sredstvo. Uzimaju li se doze jače od maksimalne (pol miligrama), nastaje upala mjehura, kojiput i krvava (t. zv. hematurija), upale bubrega, želuca, crijeva i smrt. Prije su se upotrebljavali kantaridin i bapci mnogo više negoli danas. Mislilo se naime, da treba kod bolesti nutarnjih organa izvući na površinu »uzrok bolesti«. Neki prave t. zv. fontanellu, t. j. naprave s pomoću kantaridina mjehur, koji otvore, ispuste vodu iz mjehura i mladu kožu na mjehuru izjedaju kaustikama; poradi toga nastaje umjetni čir (fontanella), kojim »odvode tvari, koje prouzrokuju bolest«. K. podražuje kožu tako, da raste kosa, kopito, a liječi i svrab. Dobiva se iz babaka ekstrakcijom s pomoću običnoga, octenoga i petrolejskoga etera ili s pomoću kloroforma. Propisuju ga kao kolodij, mast, kalijevu sol za injekcije (Liebreich), tinkturu. U Mandžuriji kantaridinom liječe gonoreju. A. V.