CANNING, 1. Charles John, earl, * Gloucester Lodge 14. XII. 1812, † London 17. VI. 1862, engleski državnik. Sin Georgea C. G. 1836 ulazi u donju, a 1837 u gornju kuću. Od 1841 do 1846 drž. podtajnik za vanjske poslove u kabinetu R. Peela, 1853 glavni meštar pošta u kabinetu Aberdeena. Potkraj 1855 imenova ga lord Palmerston generalnim guvernerom Indije, u kom je svojstvu razvio znatnu djelatnost i svladao veliku bunu 1857, ali je iza nje razumnim i blagim mjerama primirio zemlju. Kad je Vel. Britanija potpuno preuzela upravu Indije od istočnoindijske kompanije, postade C. (1858) prvi potkralj Indije. Preuredio je vojsku i financije i proveo zamašne zakonodavne i upravne reforme.

LIT.: H. S. Cunningham, Earl C., Oxford 1891.

2. George, * London 11. IV. 1770, † Chiswick 8. VIII. 1827, engleski državnik. Bio je potomak drevne porodice; nakon dovršenih nauka postaje odvjetnik u Londonu, a 1794 dođe kao pristaša Pittov u parlamenat. U listu The Anti-Jacobin or Weekly Examinar zagovaraše Pittovu politiku, pa ga ovaj 1796 imenova državnim podtajnikom za vanjske poslove. G. 1801 istupiše obojica iz vlade; 1804 do 1806 C. stoji na čelu mornaričke blagajne, a 1807 do 1809 on je ministar vanjskih posala u kabinetu vojvode od Portlanda. Tada je zastupao izričitu antinapoleonsku politiku. Oštar sukob s ministrom rata lordom Castlereaghom (v.) dovede do njihova dvoboja, u kom je C. ranjen, a obojica su ispala iz kabineta. S Walterom Scottom i Georgeom Ellisom osnovao je Quarterly Review, glavni organ konzervativne struje. G. 1814 pođe za poslanika u Lisabon, 1816 bio je u ministarstvu kao predsjednik indij. kontrolnog ureda, 1818 sudjelovao na kongresu u Aachenu, 1822 bi imenovan generalnim guvernerom Indije, ali mu je, uoči odlaska, a nakon samoubojstva lorda Castlereagha, povjerena lisnica vanjskih poslova. Svoju je politiku upravio smjerom, koji je Englesku postepeno udaljivao od Austrije; pokazao se odlučnim protivnikom apsolutističkih struja, kakve su tada vladale u Evropi; ravnao je prijelazom na liberalnu politiku u Engleskoj; podupirao je ustanke španjolskih kolonija u Južnoj Americi, osujetio apsolutistički prevrat u Portugalu i sa simpatijom gledao na grčki ustanak. Njegovim zauzimanjem sporazumješe se Rusija i Engleska Petrogradskim protokolom od 4. IV. 1826 u pitanju zajedničkog posredovanja u korist Grka; Londonskim ugovorom od 6. VI. 1827 bi uglavljena suradnja Engleske, Rusije i Francuske u grčkom pitanju, koja je, nakon bitke kod Navarina, omogućila oslobođenje Grčke. Dne 10. IV. 1827 stupi na čelo ministarstva, uz koje stajahu umjereni whigovci. Zalagao se za ukinuće zakona o žitaricama i za emancipaciju katolika. Podlegao je napornom radu i napadajima torijevaca. Bio je sahranjen uz Pitta u Westminsterskoj opatiji. C. se pokazao odlučnim pristašom svih naroda, koji su poveli borbu za svoju nezavisnost, protivnikom politike intervencije, braniteljem ustavnih sloboda, neprijateljem Svete Alijanse, zagovaračem sistema ravnovjesja.

LIT.: R. Thierry, Speeches and memoirs of George C., 6 sv. London 1845; J. C. Bagot, G. C. and his friends, London 1909; J. A. R. Marriott, G. C.and his times, London 1903; W. A. Philips, G. C., London 1903; H. Temperley, The foreign policy of Canning 1822—27, London 1925; C. A. Petrie, G. C., London 1930; C. J. Colombos, Canning u Académie Diplomatique internationale, Séances et travaux, XIII., Pariz 1939.