CANKOV, 1. Aleksandr, * Orehovo 1879, bugarski učenjak i političar, profesor gospodarskih znanosti na sveučilištu u Sofiji. Svršivši pravne nauke u Sofiji učio je u Münchenu, Berlinu i Breslauu političku ekonomiju. Radi njegove djelatnosti u »Gospodarskom društvu« i njegova znanstvenog djela Politička ekonomija (1931) izabrala ga je Bugarska akademija za člana. Svojim nastavničkim radom kao i suradnjom u znanstvenim časopisima C. je ušao u red najznatnijih bugarskih učenjaka, a u svojim se javnim govorima istaknuo kao borac za društvene reforme zahtijevajući, da se radništvu poboljšaju uvjeti rada i da ono sudjeluje u dobiti poduzeća. — Kao politički protivnik A. Stambolijskoga zastupao je C. načelo nacionalne evolucije okupivši oko sebe umjerene društvene radnike, novčare, svećenstvo i obespravljene časnike. Prevratom od 9. VI. 1923 došao je kao ministar predsjednik na čelo koalicijskoga kabineta »Narodnog Sgovora«; na tome je položaju ostao do 1926, kad je preuzeo predsjedništvo sabora. Danas se bavi znanstvenim radom, ujedno je član sabora kao nezavisni narodni zastupnik. N. S.

2. Canko, * Orehovo 1899, bugarski skladatelj, operni dirigent, profesor glazbene akademije u Sofiji. Skladao: Simfoniju u d-molu, simfonijsku fantaziju u a-molu, klavirske minijature, fugu za klarinet, engleski rog i fagot, solo-popijevke na bugarske, njemačke i ruske tekstove, narodne plesove za klavir. B. Š.

3. Dragan, * Svištov 1828, † Sofija 24. III. 1911, bugarski društveni radnik i političar. Svršivši katoličku učiteljsku školu učio je u Rusiji i Austriji, a zatim se nastanio u Carigradu, gdje je razvio osobito živu djelatnost. Krajnja rješenja, koja je pri tome zastupao, bugarski narod nije prihvatio. Uređivao je časopis Bălgarija, u kojem je napadao bugarske episkope u njihovu nastojanju, da oslobode crkvu fanariotskog svećenstva. Kad su se Bugari 1870 odijelili od grčkog patrijarha, C. ode s Josifom Sokolskim, igumanom gabrovskog manastira, u Rim, gdje je Sokolski posvećen za unijatskog arhiepiskopa. Za velikog ustanka protiv turske vlasti 1876 poslan je s Markom Balabanovim u inozemstvo, pa je mnogo pridonio narodnom oslobođenju. Kao vođa liberala, prozvanih po njemu cankovisti, bio je 1880 i 1883/4 ministar predsjednik. Premda je bio velik rusofil, ipak nije odobravao rad ruskih agenata u Bugarskoj. U pitanju sjedinjenja Istočne Rumelije s kneževinom Bugarskom zauzeo je protivno stanovište i pristao uz Rusiju; sa svojim je sumišljenicima sudjelovao u pobunama protiv regenta Stambolova. Kako je narod osudio takvu djelatnost, C. je morao napustiti zemlju i mnogo je pretrpio zbog svoga rusofilstva. Kad se Bugarska izmirila s Rusijom, vratio se u domovinu i ostao vjeran knezu Ferdinandu. N. S.