CANDIANO, mletački duždevi u 9. i 10. st., nepoznata podrijetla i nepotpuno utvrđene rodoslovne veze. Prvi je od njih Petar C. I. (887); njegov pohod protiv gusarskih Neretljana svršio je 18. IX. 887 njegovim porazom i smrću pod Biokovom. Poslije mirnog razdoblja, obilježena porodičnom politikom Particijakâ, Petar C. II. (932—39) širi trgovački i politički utjecaj Mletaka u neposrednom susjedstvu i na obali Istre. Vladavina dvojice istoimenih nasljednika poprima s vremenom feudalno obilježje, a oslon na moćne Otone olakšava im uspon do nasljedne monarhijske vlasti. Petar C. III. (942—59) odbija napadaj slavenskih gusara na Mletke (oko 945), ali dvokratni napadaj mletačkoga brodovlja na Neretljane 948 nije imao uspjeha. Ta je borba dokrajčena ugovorom o miru i prijateljstvu; čini se, da su se Mlečani tada obvezali na plaćanje danka. Premda je duždev sin i suvladar Petar prognan zbog ustanka protiv oca 959, ipak je poslije očeve smrti došao do vlasti s pomoću italskoga kralja. U borbi sa starim rodovima nastoji Petar C. IV. (959—76) podići svoju moć isključivim pravom države i dužda na trgovinu robljem kao i osnutkom posebne plaćeničke vojske, a uzima u svoje ruke i posredništvo u poštanskoj vezi Italije i Njemačke s Istokom. Ispunjava doduše zahtjeve Bizanta, ali je od 967 osobito blizak Otonima, kojima Venecija daje godišnji danak. On pogiba 976 od urotnika. Sin Vital, koga je 971 silom zaredio, postao je patrijarh u Gradežu, a brat istog imena, zvan i Hugo, bio je grof u Padovi; potonji je vjerojatno istovjetan s kasnijim duždem Vitalom C. (978—79).

LIT.: H. Kretschmayr, Geschichte von Venedig, I., Gotha 1905; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.