CAMPOAMOR Y CAMPOOSORIO, Ramón de, * Navia (Asturia) 24. IX. 1817, † Madrid 12. II. 1901, španjolski pjesnik i političar. Objavio je brojna djela u prozi političkog, polemičkog i filozofskog značaja (El personalismo, La Filosofía de las leyes, Polemicas con la democracía, Lo absoluto, La Metafísica y la Poética), ali je najviše uspjeha imao pjesničkim zbirkama Doloras (1845), Pequeños Poemas (1845), Humoradas (1872), u kojima u kratkim, sažetim, često epigramatičkim i humorističkim pjesmama daje odraza svom skepticizmu i osjećajnom, gotovo boležljivom doživljavanju životnih boli; u njegovu pjesničkom svijetlu, u kojemu tuga izvire iz neispunjenih želja i unutrašnjeg nezadovoljstva, žena i ljubav predstavljaju glavne pokretače. C. je mnogo utjecao na svoje suvremenike, koji su, često epigonski blijedo, oponašali njegov način pjesničkog oblikovanja.

LIT.: A. González Blanco, Campoamor, Madrid 1911.