CAMILLI, Camillo, talijanski književnik 16. st. iz Sijene (Toskana) ili iz Monte S. Savino (Arezzo), † Dubrovnik 1615. Na poziv Dubrovačke republike došao je oko 1586 u Dubrovnik, gdje je najprije kao profesor latinskog i talijanskog jezika i književnosti, a zatim kao ravnatelj škole sve do smrti, kroz tri desetljeća odgajao dubrovačku omladinu. Među njegovim su učenicima na pr. Dživo F. Gundulić (Đ. Körbler, Djela Dž. F. Gundulića, Stari pisci hrv. IX., 3. izd., Zagreb 1938), Stijepo Đurđević (Đorđić), autor Derviša, i liričar Ivo Bunić Vučićević (D. Pavlović, Glas Srp. Akad. 84, 1935; isti, Prilozi XIX., 1940). Republika ga je za njegov uspješan rad imenovala građaninom dubrovačkim. C. je posljednji u nizu Talijana ravnatelja dubrovačke škole; njega je naslijedio na tom mjestu Dubrovčanin Petar Palikuća, također učitelj Dž. F. Gundulića. C. je bio Tassov osobni prijatelj i epigon. Pokušao je dopuniti Tassov ep Gerusalemme liberata dodavši mu još pet pjevanja: I cinque canti aggiunti al Goffredo del sig. T. Tasso (Mleci 1583). Pedantni kritičari prigovarali su naime Tassu, da u svom epu nije do kraja ispričao doživljaje lica u dvjema epizodama: jedna o Erminiji i Tancrediju, druga o Armidi i Rinaldu. Ma da C., samo vješt stihotvorac, nije uspio u tom pokušaju, taj se njegov dodatak veoma sviđao brojnim čitačima bez ukusa; tih su naime pet pjevanja, zajedno s Tassovim epom, u dva vijeka i pol pretiskali mnogo puta: od 1583 do 1823 izašla su u 14 izdanja, od kojih 9 još u 16. st., gotovo sva u Mlecima. C. je dao i drugih radova u prozi i u stihovima; na pr. pjesmu u pohvalu Dominka Zlatarića. Preveo je u tercinama Ovidijeve Heroide: Le Eroidi di Ovidio, tradotte in terza rima (Mleci 1587). Kako je C. nadasve volio Tassov ep, to je baš njegovom zaslugom i Dživo F. Gundulić već u najranijim godinama mogao upoznati ga i zavoljeti. C. je bio svakako zaslužan kulturni posrednik.

LIT.: F. S. Quadrio, Della storia d’ogni poesia, II, VI, VII, Milan 1741, 1749, 1752; T. Chersa, Degli illustri Toscani... a Ragusa, Padova 1828; A. Belloni, Gli epigoni della Gerusalemme liberata, Padova 1893; Đ. Körbler, Rad 216, Zagreb 1917; G. Marotti, Fiora Zuzzeri, Pola 1934; J. Torbarina, Hrvatsko Kolo, XXI., Zagreb 1940.